Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

U skrivenom kutu gradske tržnice, pravi je mali buvljak. Na podu kutije, neke iznošene majice, mobiteli bez ekrana, baterije bez mobitela, mobiteli bez maske.. Satovi kojim je vrijeme davno stalo. A čini se i ljudima koji to prodaju. Iz sažaljenja bi čovjek nešto i kupio, ali se nema za što uhvatit. Lutka je bez glave, autić bez kotača, knjige bez stranica... Možda jedino koju kunu vrijedi kutija u kojoj se sve to nalazi.

Oni su tu svaki dan. Ja kao revizor prođem ponekad kraj njih. Čak i zastanem... Prodavači se vesele i pričaju kao da ne znam koji utržak ostvaruju,  a neki od njih su u takvom stanju ili godinama da se mogu veseliti da su izašli van na svjež zrak i sa svojim kolegama ispreturali dnevne teme. Neki sjede ili čitaju list novina koji je dofurao vjetar.

- "Eh, ta Severina! Kakva joj je to nova pjesma?!"

Onda malo preslažu svoju kutiju da naprave red, one bolje stojeće stvari stave na vrh ne bi li se neko i zabunio. Rijetko se to dogodi... Svađaju se sa golubovima koji su se skupili ko da je kakav sajam ili koncert. Grde ih i psuju, a golubovi ko za inat trče po stvarima i bacaju perje. Gospođe uzmu neke majice, prebace preko ruke i onda stane glama:

- "Aaaaajmoooo jeftine majiceeeee!!!"

... ili ono što je od njih ostalo. (kome još trebaju rukavi?!).

Gospodin sa kapom je uzeo u ruke satove i gurao pod nos prolaznicima. Velika kazaljka na šest, male nema. Mali debeljko iza treće kutije vikao je:

- "Aaaajmooooo! Sve za deset kuna - više manjeee!"

- "Jel više il' manje?! Il' je deset?!"

- "A šta se danas može kupiti za deset kuna?"

Koliko bi oni tih neobičnih svari trebali prodati da bi kupili pristojan obrok?

- "Sveeee za deset kuna...više manje!!!"

Sve mi se čini... manje.