Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Živimo u zemlji gdje sunce miluje, gdje šume pjevaju, gdje ravnice hrane, brda i planine štite, rijeke i potoci napajaju. Živimo u zemlji plavog i zlatnog mora, u zemlji bezbroj otoka, živimo u zemlji bezbroj jezera, živimo u zemlji čuda, živimo u raju na zemlji.

Živimo u maloj zemlji velike povijesti, u maloj zemlji velikih heroja, u maloj zemlji poharanoj velikim burama baruta, živimo u maloj zemlji velikih ožiljaka prošlosti. Živimo u zemlji nostalgije i nade, ponosa i srama. Živimo u zemlji gdje se nostalgično prisjećamo nekih boljih vremena u vjeri se da se baš ta vremena nikad neće ponoviti. Živimo u nadi za bolje sutra ne poduzimajući ništa danas.

Živimo u zemlji gdje smo svi jednako sustavno podređeni podjelama, gdje je postalo normalno da se normalne stvari ne događaju često, gdje bizarnosti svakim danom poprimaju novu razinu i veći broj obožavatelja, gdje je neophodno, ali nipošto pametno imati vlastito mišljenje koje se bitno razlikuje od općeprihvaćenog mišljenja, živimo u zemlji gdje se uči mrziti u ime ljubavi.

Živimo u zemlji gdje je svaka vlast sposobna svoju nesposobnost prikazati pozitivno, u zemlji gdje su moralne vertikale moralno upitne osobe, u zemlji gdje saborski zastupnici tri četvrtine vremena pokušavaju dokazati svoju komunističko-ustašku prošlost, živimo u zemlji gdje je pošten radnik poštenim radom pošteno gladan.

Živimo u zemlji gdje nepismeni i polupismeni s kojekakvim upitnim diplomama vode glavne uloge, gdje se smatra da je "50 nijansi sive" književno remek djelo, gdje mediji služe za korekciju istine, gdje je crkva političko oružje, a obični smrtnici ovce koje čekaju da ih pastir žrtvuje vukovima.

Živimo u zemlji licemjerja i kontradiktornosti, u zemlji gdje patrioti nakon koncerta slijepog domoljublja odlaze u prvi narodnjački klub, gdje su nam duhovi prošlosti utezi oko vrata dok pokušavamo plivati prema boljoj budućnosti, gdje među plavima ima više crvenih, nego crvenih među crvenima.

Ovo je zemlja za nas u kojoj ne znamo živjeti, koju ne znamo cijeniti, dok slijepi slušamo vraga kako citira Sveto pismo, otupljujemo. Naučili smo selektivno zaboravljati, selektivno opraštati, naučili smo šutjeti, zatvoriti oči pred problemima, naučili smo biti robovi vlastite gluposti.

Ovo je zemlja za nas koju možda i ne zaslužujemo, nikad ne glasamo za nekoga, nego protiv nekoga, ne borimo se za nešto, nego protiv nečega, ne tražimo rješenja, nego tražimo probleme.

Ovo je zemlja za nas, ovo je zemlja sa bezbroj mogućnosti, možda ćemo jednog dana i progledati, a do tog dana preživljavajmo u kaosu besmislenih prepucavanja ljudske gluposti i alternativnom istinom koja nam je draža od surove stvarnosti.