Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

13.01.2015. 22:40:26 - Maja Krušlin

IZBORI 2014

Mladi, a tako zbunjeni i podijeljeni!

Predsjednička izborna kampanja je iza nas. Republika Hrvatska dobila je novo izabranu predstavnicu države i to po prvi puta ženskog roda od kada je suverena i samostalna država. Biračko demokratsko pravo koje je opće, jednako, izravno i tajno – temeljno je, ustavom zajamčeno političko pravo državljana/državljanke u modernim demokracijama, koje se sastoji od prava da biraju (aktivno biračko pravo) i da budu birani (pasivno biračko pravo) u sva predstavnička tijela i na ostale javne položaje. Biračko pravo hrvatskog građana/građanke ostvarili su svi hrvatski građani/građanke sa navršenih 18. godina života prema državljanstvu, prebivalištu u određenoj zajednici, uvjetovano duševnim zdravljem, građanskom čašću i upisom u birački popis.

Osobe rođene do 1997. godine tj. s navršenih 18. godina po prvi puta u svom životu su izašli na demokratske izbore i imaju to pravo dok su državljani te zemlje uz svoju neograničenu duševnim zdravljem sposobnošću. To znači da su po prvi puta sudjelovali u direktnoj demokraciji dajući svoj glas osobi koja je pomoću izbornog programa predstavila svoju strategiju za predsjedajuće mjesto u središtu određene izborne kampanje, ovog puta predsjednika/predsjednice države.

Ono što je izuzetno bitno i naprosto najvažnije ovih te svih budućih izbora, jest da je pobijedila demokracija, u prijevodu - volja naroda.

Mladost u demokratski danoj izbornoj kampanji!

Moram ovdje javno reći da nisam pripadnica niti jedne političke stranke, niti jednog političkog podmlatka te to nikad nisam ni bila, i da sam još službeno mlada osoba iako ću uskoro prijeći tu granicu od 30 životnih godina. To mi je bitno naglasiti kao autorici ovog teksta. Vođena na temelju životnog iskustva, mog razumnog rasuđivanja, školovanja i ideja koje u životu zastupam i koje su došle upravo iz iskustva kojeg sam osjetila na vlastitoj koži kroz adolescenciju i mladost, obavila sam svoju građansku dužnost i dala svoj glas onome koji je za mene imao onakav izborni program koji je sličan mom životnom svjetonazoru. I to je moje osobno pravo na kojeg nitko nema pravo utjecati osim mene same. Osobno smatram da je tako trebao /trebala postupiti svaki/ka građanin/građanka s ustavno opravdanim pravom glasa. No, da li je ovog puta to tako bilo, nije na meni da presudim već da se nadam i vjerujem da jest.

Vođena svojom radoznalošću, prošla sam nakon završne izborne noći i dana nakon završenih izbora, internetskim portalima i društvenim mrežama, kako bih istražila stavove i zadovoljstvo mladih osoba koje su imale pravo birati, konačnim odabirom kandidata/kandidatkinje te samom demokracijom u njihovoj državi.

 

Tko sam ja i tko su to crveni i plavi?

Moderna tehnologija je čudo novog doba i fantastično ogledalo demokracije u našem društvu. Svatko zahvaljujući demokratskoj uređenosti države u kojoj živi, može reći svoj stav i svoje mišljenje bez bojazni da bude kažnjen u smislu slobode govora. Jedino što se kažnjava i osuđuje je govor mržnje. No kako sloboda ponekad ima izvrnuto tumačenje svojih granica tako i ljudsko shvaćanje pojma mržnje je jako šaroliko.

Ono što je mene osobno blago rečeno šokiralo, su izjave, statusi i komentari na društvenim mrežama te objavljene osobne fotografije mladih osoba, samo dan nakon ovih demokratskih izbora. Velika veličina imala je jedan oblik mržnje u sebi. Mnogi su citirali izjave političara i povijesnih ličnosti vođeni svojim osobnim stavovima i idealima. Spominjali su se pojmovi hrvatina, antikrist, antihrvat, komunjara, udbaš, četnik, ustaša, partizan, jugović, jugonostalgičar, nacist, (anti)fašist, koljači hrvatske nerođene djece, i još puno, puno toga, zagrnuti hrvatskom zastavom. Zahvaljivalo se bogu i vragu, širile su se molitve i prijetnje, zazivala su se imena ljudi iz novije i starije hrvatske povijesti. Cijelo vrijeme vukla se podjela na dvije boje crvenu i plavu. Ali ipak kao svijetlo na kraju tunela, našlo se i onih koji osuđuju bilo kakvu podjelu i oblik mržnje. Meni se osobno svidjela izjava jedne mlade osobe koja je rekla: "Na hrvatskoj zastavi postoje tri boje a ne samo dvije, a to su crvena, bijela i plava, a ja biram bijelu boju jer je to boja mira, zajedništva, pomirenja i tolerancije!"

Tko je kriv za ovako neopravdano mržnjom obojanu sliku hrvatske mladeži? Jesu li su to naši roditelji, političari/analitičari, mediji, učitelji, profesori povijesti i svi oni od kojih bi trebali učiti o životu? Zaista i iskreno ne znam. No, jedno je sigurno, trenutno se izgubila riječ tolerancija, a mlado društvo je ostalo zbunjeno i podijeljeno da sami toga nisu ozbiljno svjesni, i svih posljedica koje bi mogli ugroziti kvalitetu njih samih.

Ja sam bijela i želim bolji život!

Da, ja osobno sam bijela, svidjelo se to nekome ili ne. Bijela sam zato što na bijelom papiru mogu ponovo krenuti ispočetka kada pogriješim, milijun puta ponovo. Mogu prihvatiti sve dugine boje koje će me naučiti o nečemu novome i dobrome. Ne, to ne znači da sam neutralna i da ne razmišljam svojom glavom, baš suprotno, baš takva - sam otvorenog uma koja želim toleranciju i mir, međusobno uvažavanje i sklad. Ne želim ratovati zbog izgleda bilo kakve boje i ne želim birati stranu onih koji bi mi željeli zatvoriti um u jednoumlje.

Kao i svi mladi i stari - bar se nadam, želim bolji život za sve ljude ovog svijeta a posebno ove države. Najviše kao buduća majka za svoju djecu, da rastu u svojoj pradjedovini. Želim da oni razmišljaju svojim glavama, da znaju prepoznati dobro od zlog, istinu od laži. Da ih nitko nikada ne iskoristi pod bilo kakvim simbolima i tvorevinama za svoje niske i podle ambicije i time ih učini sredstvom kojim upravlja kao lutkom na koncu da dođe do lagodnog života. Želim da znaju ispravnu sliku povijesti naroda iz kojeg dolaze, da se ne srame imati prijatelja koji je po bilo čemu drugačiji od njih.

Znam da su to divne želje, i da velika većina mladih želi isto – bar se nadam. Ali znajte da ako sami ne postanete "bijeli" i ne odmaknete se od mržnje i podjela, zaboravite i oprostite, nećete moći krenuti naprijed. Svaki dan radite na tome da se bar jedan mali komadić ovakvih dobrih želja krene ostvarivati. Koliko god vam bilo krivo i znate da loše postupaju sa vama i vašom budućnošću, sjetite da niste sami! Da zajedno sa drugima možete jako puno dobrih stvari učiniti za sebe i druge te tako promijeniti barem malo ovaj svijet u kojem živite, nabolje. Vjerujte u dobro i bolje sutra, to vam uvijek preostaje!

Arhiva kolumni

Reklama