Kolumne
25.11.2008. 21:01:31 - Ivan Kantoci Vanč
Teta Mimica iz Gorice, Miroslav Krleža i ja...
"Sretan Božić kao i novo ljeto Vam srdačno želi uz rukoljub .... M.K."
Riječi su to koje je rukom napisao na božićnoj čestitki Miroslav Krleža, poznati hrvatski književnik, i pred Božić 1975. poslao ih Mimici, Mariji Kaučić-Kantoci u pregradsku Goricu. Krleža se Mimici redovito javljao tamo od svoje 14. godine. U lipnju 1907. zapazio je Mimicu u crkvi Sv. Marka na Gornjemu Gradu gdje je bio ministrant. Sa svojim prijateljicama Mimica je redovito dolazila u crkvu sv. Marka gdje je sudjelovala u misama i večernjicama. U to vrijeme nalazila se na školovanju u Zagrebu u školi Milosrdnih sestara u Frankopanskoj. Sve do svoje 22 godine stanovala je kod svog najstarijeg brata Julia i šogorice Jelisave Kantoci na Gornjem Gradu, na Kipnom trgu broj 5.
Krleža je i sam ispričao kako je Mimica postala njegova Dulcinea, njegova simpatija.1 S njom je održavao redovite pismene kontakte. Bila je i ostala njegova opsesija sve do 1975. Te godine, u svojoj 82. godini života, još uvijek aktivan, poslao je Mimici svoju posljednju čestitku. Mimica je umrla u mjesecu kolovozu i pokopana je na zagrebačkom Mirogoju. Šest godina kasnije, i Krleža pred Božić 1981. piše svoju oporuku, raspoređuje svoju imovinu, bori se za zdravlje i umire s uvjerenjem da odlazi "na daleko putovanje s koga povratka nema..."2 Pokopan je i on na zagrebačkom Mirogoju u grob zajedno s Belom, njegovom veoma voljenom i cijenjenom suprugom. Nedaleko od njihova grobna mjesta, grobno je mjesto Romualda i Marije Kaučić.
Mimica, Marija Kantoci rođena je 16. kolovoza 1886. u Pregradi. Otac joj je Franjo Kantoci a majka Katarina Kantoci rođena Tuđina. Franjo i Katarina imali su iz svojeg braka devetoro djece, troje ženske i šestoro muške. Mimica je bila najmlađe dijete.
Uz desnu stranu kapele na pregradskom groblju grobno je mjesto Franje i Katarine. Na grobnom spomeniku kao dan Franjine smrti stoji uklesan 1. kolovoza 1915.
Teta Mimica iz Gorice
Mnoge osobe iz vremena djetinjstva i odrastanja ostavile su u mojem životu dubok trag. Neizbrisiva su ostala i sjećanja na tetu Mimicu iz Gorice, kako smo je kod kuće nazivali. Mimica je bila teta mojem ocu Milanu. Mimičin stariji brat Eduard bio je otac mojem ocu Milanu i moj djed.
Najranija sjećanja sežu do nedjeljnih susretanja ‘pri meši' u pregradskoj crkvi. Mimica je također nakon "meše" tu i tamo znala navratiti do naše obitelji, do bake Ivke, koja je stanovala nedaleko od crkve. Iz Gorice je znala, ukoliko bi bilo potrebno poslati poruku i uvijek bi se netko od familije našao i pomogao što je trebalo.
Kod tete Mimice uvijek me dojmilo njeno odijevanje. Njezini različiti i prekrasni šeširići na dotjeranoj kosi koja je postajala sve bjelja i bjelja, razlikovali su je od većine ukusno odijevanih pregradskih žena.
Razmišljam o Krleži i teti Mimici, i otkrivam da ima nešto zajedničkog što nas povezuje. I Krleža i ja iskusili smo, svaki u svoje vrijeme, život jednog ministranta. On u Zagrebu u crkvi sv. Marka na Gornjem Gradu a ja u crkvi Uznesenja Marijina u Pregradi . Za vrijeme misa i večernjica u sv. Marku, Krleža je i zapazio Mimicu. Bila je nešto starija od njega. Promatrao je Mimicu kao objekt njegovih neobuzdanih sanjarenja. Mimica je bila njegova Dulcinea među mnogim djevojkama što su dolazile u crkvu, njegova simpatija.3
Kao srednjoškolac, za vrijeme svog školovanja u Zagrebu, prije nego što je teta Mimica umrla, posjećivao sam je u stanu u Rakušinoj ulici 4 gdje je stanovala kod svoje kćeri i moje rođakinje Blaženke Kaučić. Teta Mimica bila je vrlo zanimljiva osoba. Njezin pogled i način njenog govora posebno je privlačio. Osjećao sam da ima i neko posebno povjerenje u mene. Vjerojatno zbog zajedničkog obiteljskog porijekla. A možda i stoga što sam bio u dječačkom sjemeništu zagrebačke Nadbiskupije, ustanovi Katoličke crkve, prema kojoj je teta Mimica imala neko posebno povjerenje. Sve ono o čemu mi je osobno i povjerljivo pričala vodilo me k spoznaji kako je sasvim posebno to što mogu s njom tako osobno i povjerljivo razgovarati.
U razgovorima koje sam s njom vodio u veljači 1973. dvije godine prije njezine smrti pričala mi je o svojim susretima i korespondenciji s Ksaverom Šandorom Đalskim, Jankom Leskovarom, Marijom Jurić Zagorkom a između ostalog i o Miroslavu Krleži i pokazivala mi razglednice i čestitke koje je primala od njega. Na mene je njezino pričanje toliko djelovalo da sam odlučio nešto od naših razgovora i snimiti. Uz njezin pristanak snimio sam razgovor i sačuvao njezin glas i dio njenih uspomene, između ostalih vezanih uz Miroslava Krležu.4
Ministrant u crkvi Uznesenja Marijna u Pregradi
Bio sam još osmogodišnje dijete kad me moja teta Mima, u rano, još mračno jutro, hladne veljače 1963. probudila iz duboka dječjeg sna i dala mi do znanja da se obučem i odem u crkvu, jer, trebaju ministranta. Prilikom brzog oblačenja glavom mi lete pitanja. Tko to mene treba u tako rano jutro? Mislima lete razni odgovori. Biti će vjerojatno nekome vrlo važno da dođem kad mi ne daju mira ni u toplom krevetu. Tako je započeo moj ministrantski staž u Pregradi. Tog je jutra naime novi pregradski župnik započeo svoju novu župničku službu u pregradskoj župi služenjem mise i netko, po svemu sudeći stari i ćelavi zvonar Kajba mojoj je teti Mimi poručio da je potreban i jedan ministrant. Kaj bu novi župnik rekel ak ministranta nebu? Mojoj teti Mimi ja sam očito bio najbliži i nadohvat njezine ruke. Naša je kuća bila u blizini crkve i teti Mimi nije trebalo dugo vrijeme da me kroz tamno jutro doprati do sakristije. A i meni je bilo zanimljivo to iznenadno događanje. U mojem dječjem životu u to vrijeme ionako su se događala zanimljiva i raznovrsna iskustva. Oca i starijeg brata kod kuće više nije bilo. Njih dvoje rano su ustajali i još za mraka odlazili na rad u pregradski rudnik. Mater je također vrlo rano ustajala. Prvo je otpremila oca i brata a zatim je odlazila u štalu gdje je svako jutro trebalo nahraniti i podojiti dvije krave, očistiti štalu, nahraniti svinje, očistiti kotec, dati hrane kokošima i purama. U to vrijeme mati je bila i i trudna i za koji mjesec očekivao se porođaj. Mog mlađeg brata teta Mima nije dirala. Imao je nešto manje od tri godine. Teta Mima, koja je stanovala zajedno s nama, pomagala je ujutro materi u kući i oko kuće a zatim bi odlazila u crkvu k misi. Mama bi pak sjedala za singericu i nastavila bi sa šivanjem za svoje mušterije tamo gdje je jučer kasno u noć stala. U to vrijeme odlazio sam u školu poslije podne tako da sam ujutro dugo spavao. Mati me puštala uživati u dječjim snovima.
Par mjeseci kasnije prošao je moj deveti rođendan i ja sam bio već pravi ministrant. Na slici (uz ovaj tekst) me se može vidjeti uz svoje prijatelje obučene u bijelo i ministrante Milka Peer i Branka Gorup koji drži križ. Desno od Branka Gorup moj je školski prijatelj Branko Horvat a lijevo Davor Knok. Lijevo od Milka Peer na slici je Gordana Korbar. Sasvim desno sklopljenih ruku i u molitvi pred oltarnom slikom Uznesenja Marijina Kostelski je župnik, i nekadašnji pregradski kapelan, velečasni Josip Rukelj. Slika je snimljena prilikom slavljenja naše Prve svete pričesti u pregradskoj crkvi 1963. godine. Na slici je i Mimica Kaučić-Kantoci, sa šeširom na glavi, kako sam je kao dječak poznavao. Lijepo odjevena, s šeširom na glavi, prava dama, dolazila je redovito iz Gorice u pregradsku crkvu i sjedala na mjesto nekadašnjih patrona pregradske crkve obitelji Keglević.
Mimica Kaučić-Kantoci bila je za mene, pregradskog ministranta i njenog rođaka sasvim jedna druga žena nego što je to bila za zagrebačkog ministranta i njezinog simpatizera Miroslava Krležu. Na mene su, i jedan i drugi, teta Mimica svojim glasom i svojim pričama a Miroslav Krleža pisanom riječi ostavili dubok i nezaboravan trag.
Ponovno nam ususret stižu Božić i novo ljeto. Bili nam sretni!
[1] Enes Čengić, S Krležom iz dana u dan, Globus/Zagreb 1985, svezak 3 (1975-1977), str. 73-74
[2] Nav.dj. svezak 4 (1980-1981) str. 361
[3] Nav. dj, svezak 3 (1975-1977), str. 73
[4] Nevenka Nekić, Lirski zapisi, Moja mala suputnica iz Pregrade, str. 97
Arhiva
- 23.03.2023. 12:55:32
Kmeti pregradskog kraja - 1. dio - Cigrovec - 17.01.2022. 17:12:49
Orguljaš Zagorske katedrale - Dominik Krsnik - 02.04.2021. 10:02:25
Radionica orgulja Josipa Smoli u Pregradi - 02.03.2021. 06:58:24
O mirovini i starosti - 31.07.2020. 09:04:13
Uz 70. obljetnicu HPD "Kunagora" - 11.10.2019. 09:28:55
Pregradske magle i život s istinom - 17.05.2019. 10:16:08
Bežančani - 25.01.2019. 09:36:08
Bezbožništvo - Arhiva
Arhiva kolumni
- 05.02.2024. 20:04:46
ZAGORSKA NOSTALGIJA: Den Deri sred invazije aliena - 24.08.2023. 11:31:01
ZAGORSKA NOSTALGIJA: Teški bu dež pal - 01.06.2023. 13:07:31
ZAGORSKA NOSTALGIJA: Zbogom oružje - 26.05.2023. 15:55:13
ZAGORSKA NOSTALGIJA: Na Sleme, na Sleme - 23.03.2023. 12:55:32
PISMA IZ NIZOZEMSKE: Kmeti pregradskog kraja - 1. dio - Cigrovec - 14.09.2022. 13:36:08
ZAGORSKA NOSTALGIJA: Futač - 17.01.2022. 17:12:49
PISMA IZ NIZOZEMSKE: Orguljaš Zagorske katedrale - Dominik Krsnik - 03.11.2021. 13:48:26
ZAGORSKA NOSTALGIJA: Radio mog djetinjstva - 06.10.2021. 22:50:13
ZAGORSKA NOSTALGIJA: Rajske batine - 14.05.2021. 20:47:35
ZAGORSKA NOSTALGIJA: Zagorje do Teksasa - Sve kolumne