Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

19.07.2019. 10:03:12 - Marcel Lončarić

Magdalena

Kapelica M.Magdalene, zaštitnice mjesta. Pomalo dramatična fotka, filmnoirovska..I definitivno jako stara, možda i stotinjak godina. Pored nje je prastara lipa koje više nema. Lipe su se naime često sadile uz kapele na uzvisinama jer se vjerovalo da odvlače gromove.

Nešto stariji mještani se sjećaju da je ta lipa bila šuplja iznutra, pravo je čudo da je tako dugo uspjela vegetirati. U tu šupljinu ulazilo se pobočno i mi djeca smo se često u igri skrivali u njoj. I moj otac se, po njegovoj priči, skrivao u lipi za vrijeme "onog"rata, kad se slučajno  gore zatekao baš kad se zapucalo. Veli da su "metki teških mitraljeza klestili drievlja i da je mislil da mu nema spasa". Vjerojatno bi mu bilo bolje da se zaklonio iza neke kleti, jer ta šuplja lipa teško bi ga spasila. Uvjerio sam se da je bila puna rupa od metaka, srećom iz neke druge priče, inače ni ove ne bi bilo. Ali lako je filozofirat uz tastaturu, a drugo kad se nađeš u stani-pani situaciji. Nisam religiozan, ali možda ga je M. Magdalena malo držala na oku. Ipak je "bil domaći".

Fotografija kapelice možda čak i starija od naslovne

Oko datuma gradnje "Mandaljenine kapele" (jedan od starijih naziva) postoje neke kontraverze. Naime, u jednom pisanom dokumentu se spominje da ju je dao iznova zidati toplički župnik Ivan Rukavina, ljeta 1874. U drugom pak da su je dali sagraditi ondašnji toplički veleposjednici i plemići Ožegovići, tri godine kasnije (1877). Naime, Gustav Ožegović je k njoj dograđenoj grobnici i pokopan. Pomalo je kontraverzna i mramorna ploča na nadvratniku ulaza u grobnicu jer na njoj nema datuma ukopa, a po natpisu "Sepelcrum Dni. Gustavi Osegovich de Barlabasevec" nije jasno je li u grobnici uz Gustava pokopana i njegova žena Ivana.

Mramorna ploča, Ožegovićeva grobnica

Zanimljivo  da se i na osmrtnici Jakoba Badla, osnivača modernih Toplica i vlasnika bolnice i kupališta, navodi da je nakon smrti pokopan u kapelici. Najvjerojatnije objašnjenje moglo bi biti da je mauzolej izgrađen kasnije, nakon čega su Badlovi posmrtni ostaci ekshumirani i u njega položeni.

Osmrtnica Jakoba Badla

Osmrtnica Jakoba Badla

Uz dominanatan i pomalo tajanstven Magdalenin breg, kapelicu i mauzolej vežu se mnoge lokalne priče i legende. Za nas koji smo živjeli na njezinim obroncima i zaselcima oko njenog podnožja, Magdalena je predstavljala puno više od običnog brega. Onako markantnu u predvečerje gledali smo je s izvjesnim strahopoštovanjem. Kao klinci načitani Julesom Verneom i čudima prirode, fantazirali smo da je Magdalena možda ostatak nekog mini-vulkana koji je zaslužan za termalnu topličku vodu. Ili pak da je pošumljena piramida neke davne civilizacije i ko zna što se u njezinoj utrobi krije.*

Badlov mauzolej

Badlov mauzolej

Moram priznati da sam kao klinac pomalo zazirao od nje. Nije ni čudno nakon svih tih odslušanih priča. Čak i kad bi se sred bijelog dana nekim slučajem sam zatekao u obilasku kapelice, mauzoleja i oronulih grobnica (prastara vrata na Ožegovićevoj su bila u pravilu odškrinuta i dijelom potrgana) ni tada nisam bio sasvim ravnodušan. Mašta radi svašta. A noć pogotovo "ima svoju moć" i tu se stvar podosta komplicirala.

Sve dok jedne tople ljetnje večeri nisam odlučio testirati hrabrost. Zagledan u mračnu Magdalenu na kojoj su se tek nejasno ocrtavali obrisi mauzoleja i kapele,  postavio sam si jasan zadatak. Popeti se gore, obići kapelicu i mauzolej, bar malo odškrinuti rasklimana vrata Ožegovićeve grobnice i ući u staru lipu.. Uz jedan bitan uvjet: sve to bez bježanja i paničarenja.

Bila je to jedna od onih čudnih noći kada su naš trnac doslovce preplavili hruštevi. Na tisuće ih je lijetalo zrakom, zabijalo o stijenke kuća, prozore, drveće, lice.. Trava je bila posuta kukcima, neizbježno su škripali pod bosim nogama. Ipak, već napuštanjem dvorišta i zalaskom na pustaču, najezda je nekako jenjala. Očito su hrušteve privlačila kućna svjetla i bujnija vegetacija voćnjaka.

Prolazim klanac i eto me me već kod Hčuka - prvog zaselka ispod vrha Magdalene. Sad mogu birati hoću li oštrom strminom uz brijeg, ali tu staza baš i nije definirana pa sam ipak odlučio skrenuti kolskim putem desno i nastaviti serpentinama do vrha. Kako sam se primicao cilju, uzbuđenje je raslo. Napokon sam na vrhu, u "sedlu" između kapele s jedne strane i mauzoleja s druge. S obzirom da je mauzolej bio nekako više na čistini, odlučio sam ga ostaviti za desert i prvo obići kapelicu koju je s tri strane okruživala gusta šuma i raslinje.

Kapelica (2018.)

Kapelica (2018.)

Obilazim kapelicu, zagledam kroz prozorčiće u unutrašnjost crkve i naposljetku dolazim do grobnice Ožegovića. Vrata su kao i obično odškrinuta ali s obzirom da su od težine i starosti "zacvikala" bilo ih je teško širom otvoriti. Nakratko ulazim postrance i odmah izlazim. Ako me i u jednom trenutku uhvatila napast da "ubrzam", to je bilo tada. lzlaskom na čistinu ispred kapele, nelagoda najvećim dijelom nestaje. Odlazim do lipe i  provlačim se u nju, kao u kućicu. Kroz rupe od metaka prodire nešto svjetlosti. 

Ostatak je bio mačji kašalj. Obilazim Badlov mauzolej i gledam u kotlini rasvjetljene Toplice s druge strane. Potom još neko vrijeme sjedim na kovanoj ogradi mauzoleja, a zatim se onim strmim, kraćim putem spuštam prema kući.

Šetnica na Magdalenu

Nakon tog iskustva zazor od Magdalene je nestao. Već nešto kasnije u tinejđerskoj dobi svoje prve cure vodim do vrha, ponekad u predvečerje. Magdalena je oduvijek bila omiljeno mjesto osamljenih izletnika i ljubavnih parova. S tim povezano, mladež bi iz zezancije improvizirala i pjevala neke lascivne stihove, ali nećemo sad o tome. Nakon obilaska kapele, mauzoleja i poneke susjedne klijeti, mnogi nisu propuštali priliku potpisati se na unutarnje zidove i mramornu ploču grobnice ili na ukrasne cigle mauzoleja.

Tih godina smo obično za Prvi svibanj palili krijesove na Magdaleni, svirali i pjevali, pokušavajući usput riješiti poneku pubertetsku fantaziju.

Zimska panorama centra Toplica

Zimska panorama centra Toplica

S Magdalene puca jedna od najljepših panorama tog dijela Zagorja. S topličke strane vodi vijugava šetnica kroz šumu do vrha koja je, nažalost, u zadnje vrijeme podosta zapuštena. Nekad su toplički omladinci organizirali radne akcije održavanja te šetnice. Nije tu bilo nekakve prinude. Ugostitelji bi donirali sokove, sendviče i  pokoje pivo, a mladež se s veseljem prihvaćala posla, uz podosta zafrkancije i smucanja po šumi. Nakon obavljenog posla obično bi slijedio grupni kupanac na bazenima.

Noćna panorama prema Zagrebu

S kapelice bi se redovito zvonilo za crkvene blagdane ili kad bi netko od mještana umro. Ulogu zvonara su mahom nasljeđivali "Hčuki", odnosno Horvati.  

Ali tu priča o svim tajnama Magdalene ne prestaje. Naime, prije par godina me oduševilo arheološko otkriće ostataka prapovijesne utvrde na brdu Zašat. Sad bi neki mogli reći, pa kakve to veze ima s pričom? Međutim, Zašat je tek jedan prastari naziv za Magdalenu. Slučajnim otkrićem prilikom renoviranja kapelice i naknadnim arheološkim iskapanjem pronađeni su fragmenti keramičkog posuđa i utega, dijelovi kućnog bedema (maza, pletera) te kamena alatka-motika. Ti arheološki nalazi ukazuju na postojanje visinskog naselja, a preliminarno se datiraju u prapovijest, odnosno u razdoblje kasnog brončanog doba (1200.-800. g. pr.Kr). Naselje se nalazilo na vrhu brijega između kapele Marije Magdalene i mauzoleja Jakoba Badla.

Slični nalazi i ostaci prapovijesnih naselja pronađeni su kraj termalnih vrela u Stubičkim i Tuheljskim Toplicama pa se logičnim čini da su ljudi tj. ta neka prastara plemena s razlogom odabirala dominantne punktove i termalne izvore za svoje obitavalište. I tako lokalno i šire imamo zanimljiv kontinuitet od fosilnih ostataka Panonskog mora početkom tercijara, Dedeka Kajbumščaka i neandertalaca u Krapini, činjenice da su taj dio Zagorja svojevremeno nastanjivali zapadni Kelti (Taurisci, za koji neki veseljaci tvrde da upravo njima Zagorci duguju svoje gene) a kasnije i stari Rimljani kojima su toplička vrela služila za wellness i oporavak između osvajanja i po kojima Toplice baštine naziv Aquae Vivae. Sve u svemu, živimo na poprilično prominentnom i frekventnom "kemaučeku svieta".

Da bi reč rekel. Znal sam ja odnavek da je Magdalena nekaj posebno. 

Obronak Magdalene gledan s Korundovog brega. Oko kuće s plavim krovom nalazi se jedan dio nekadašnjeg a i sadašnjeg grunta Lončarića.

Vezano

Arhiva

Arhiva kolumni

Reklama