Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: Dekis Vincek-ZL

Obljetničari pred lovačkim domom u Pregradi

Učenici osmog razreda iz 1963./64. školske godine zajedno sa svojom razrednicom Anom Vincek proslavili su 50 godina od završetka osnovnog školovanja. Susret je bio snažno emocionalno obojen. Bilo je smijeha, ali i suza. Neki se nisu vidjeli kroz to cijelo vrijeme pa se nisu ni prepoznali, što je izazvalo čuđenje ali i oduševljenje. Troje ih je došlo iz Njemačke, jedna iz Istre, zatim Bjelovara, Zagreba, Slovenije i Pregrade.

Fotografijama su podsjetili na svoj odlazak na more u Omiš, i to Zagorjetransom do Velikog Trgovišća a zatim vlakom do Splita. Bio je većini prvi susret s morem.

S puta na ekskurziju u Split. Do Velikog Trgovišća Zagorjetransom, a dalje vlakom (svibanj 1964.)

– Smješteni smo bili u školi koja se gradila i spavali na podu, ali smo bili jako sretni i uživali što nam se to ostvarilo – priča Zdenko Malenica, koji je uz Jožu Zdolca, Božu Vešligaja i Milana Cesarca bio organizator ovog jubilarnog susreta.

Bila su to teška vremena pa su mnogi u školu dolazili bosi, pješačeći i do četiri, čak i pet kilometara, a rijetki su imali patike. No, bili su vrlo talentirana generacija. Zdenko Malenica prisjeća se tako kako su u nogometu odmjerili snage s NK Rudarom iz Pregrade.

– Naš učitelj iz tjelesnoga Petar Koprivnjak, danas pokojni, pretpostavljajući kako mi nismo u stanju dobiti starije nogometaše, rekao je kako će nam u slučaju pobjede platiti ručak u restoranu Zagorac. I dogodilo se nešto neočekivano. Mi smo pobijedili, a učitelj je održao riječ. Nama je to tada bilo kao da današnju generaciju osnovnoškolaca netko počasti objedom u Sheratonu – prisjeća se.

Druženje u lovačkom domu u Pregradi trajalo je od podneva pa do noći, a plesalo se uz Irenu Grden i Grga Bend.

Iz generacije danas 65-godišnjaka nema više šestero učenika, a dvoje je teško bolesno i nepokretno.

I dok je dio njih obljetničara poslije osnovne škole završio Školu učenika u privredi i našao zaposlenje u rudniku, dio ih se školovao za elektrostrojarska zanimanja, djevojke koje su otišle van, postale su medicinske sestre, njegovateljice i fizioterapeutkinje, a neki su završili fakultete, poput ekonomije i strojarstva. Dio ženske populacije kruh i mirovinu zaradio je u trikotaži, odnosno tekstilu. Danas ih je iz generacije još samo troje radno aktivno: Zdenko Malenica radi u Zračnoj luci Zagreb, Štefanija Kaligari privatna je poduzetnica u turizmu u Istri, a Milan Cesarec ugledni je gospodarstvenik s tvrtkama u Njemačkoj i Hrvatskoj.

Nisu zaboravili naglasiti kako svi uživaju u svojih 50-ak unučica i unuka. Vodeći je, što se toga tiče, Ivan Osrečki.

– Imam devetero unučadi. Kad ih sve pozovem na sladoled, ode moja penzija – kazao je.

Preuzeto iz Zagorskog lista.