Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

25.04.2009. 13:33:12 - Ivan Kantoci Vanč

Zavjetni kip gospođe Glojnarić na novouređenom pregradskom trgu i ekonomska kriza

Kip Majke Božje, kako ga ljudi u pregradskom kraju nazivaju, s malim Isusom u naručju, koji u lijevoj ruci drži zemaljsku kuglu a prstom desne ruke upozorava prolaznika, stajao je sve do prije nekoliko godina na izlazu iz Pregrade u zavoju na početku ulaska u klanac Sutinsko. Cesta iz Pregrade kroz klanac Sutinsko vodi prema Kostelu i dalje prema Humu na Sutli na   granicu sa Slovenijom. Na početku klanca uz cestu se spušta strmoglavi ponor koji završava u vodama potoka Kosteljina koja ovdje nakon blagog zavoja izlazi iz klanca Sutinsko i nastavlja svoj tok prema pregradskoj dolini.  

Događaji i povijest koja je prethodila stvaranju i postavljanju toga kipa na ovo mjestu na ulazu u Sutinsko i njegova sudbina sve do obnavljanja  i postavljanja na prekrasnom novouređenom pregradskom trgu Gospe Kunagorske u Pregradi izaziva posebnu pozornost.   

Taj kip ima svoju posebnu povijest. Zavjetni je to kip gospođe Glojnarić iz Pregrade. Ona je bila stvarni vlasnik toga kipa. Priča o povijesti njezina zavjeta, o događaju koji je gospođu Glojnarić potaknuo na zavjetovanje i  izvršavanje zavjeta tj. izradu i postavljanje kipa u Sutinsko, poznata je samo rijetkim još živućim poznavaocima toga vremena. Ta je priča vrlo zanimljiva. Meni ju je ispričala prof. Blaženka Kaučić iz pregradske Gorice, moja daljnja rođakinja. Obitelj Kaučić iz Gorice ali i sve imućnije obitelji u tadašnjoj Pregradi zahvatila je u razdoblju nakon 1928. godine velika, do tada nezapamćena ekonomska kriza. Zbog  skandaloznih događanja i moralne sramote ta se priča u Pregradi uvijek skrivala kako bi se Pregradi koja se tada počela razvijati i rasti, što je više moguće sačuvalo lijepo lice a njezinim tadašnjim stanovnicima što je više moguće sačuvalo ljudsko dostojanstvo.       

Vrlo je pohvalno što je kip obnovljen. No njegova ‘zavjetna' povijest i njegovo premještanje postavljaju mnoga pitanja. Iskrene namjere, pa i blagoslov obnovljenog kipa od strane zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića samo pojačavaju ionako velik broj  pitanja vezanih uz učinjeni zavjet i uz mjesto na kojeg ga je njegov prvotni vlasnik, gospođa Glojnarić postavila. Različita pitanja "vape u nebo" i traže svoje odgovore kao i zadovoljštinu za nepoštivanje zavjeta gospođe Glojnarić, njezina prvotnog vlasnika!   

Često sam, kao dijete i kasnije kao odrasla osoba prolazio kraj toga kipa "Majke Božje" na ulazu u Sutinsko. Znao sam se igrati s prijateljima u njegovoj blizini. Noseći gablec ocu zaposlenom u pregradskom ugljenokopu taj mi je kip znao plijeniti pažnju. I kasnije, odlazeći sam ili s prijateljima na planinarenje put Kostelgrada ili Plemenšćine ili pak kasnije odlazeći dnevno na posao u pregradski ‘Okiroto' prolazio sam i svraćao svoj pogled na kip "Majke Božje". Bogorodičino majčinstvo i njezina briga za svoje dijete Isusa, izraženo u tome kipu i u prostoru u kojem se taj kip nalazio uvijek je zračilo nekom svojom posebnom porukom.

Imam dojam da i sada ovako obnovljen i smješten na novouređenom i prekrasnom pregradskom trgu, sa sudbinom koja ga je snašla i sa svojom zavjetnom pričom koju skriva te zadovoljštinom koju traži, zrači i danas nekom svojom novom porukom.

Narudžba i postavljanje toga kipa na ulazu u Sutinsko, gdje je sve donedavno stajao, plod je izvršenog obećanja i izraz vjernosti i zahvale gospođe Glojnarić Bogorodici za uslišanu molitvu i spašeni život. Gospođi Glojnarić dogodilo se jednog dana na tom mjestu, na početku Sutinskog, nešto zastrašujuće ali i čudnovato. U trenucima nevolje kada je "netko" sve učinio kako bi tog dana na tom mjestu bila usmrćena, u tim se smrtnim trenucima obratila  molitvom Mariji. Iz nevolje koja joj je prijetila gubitkom života gospođa Glojnarić je izašla živa i zdrava, uvjerena da joj je pritom  upravo Bogorodica pomogla. Temeljem učinjenog zavjeta, o svom trošku, dala je napraviti i u znak zahvalnosti postavila je kip, na tom mjestu u Sutinskom na čast Majci Božjoj, koja joj je, kako je bila uvjerena, tog dana pomogla na tom mjestu spriječiti njezino sigurno umorstvo a koje joj toga dana po njezinu uvjerenju namijenio njezin vlastiti suprug gospodin Janko Glojnarić. Sve je ostalo samo na uvjerenju. Krivnju i motive svog supruga nije dokazivala, oni su u Pregradi jednoga dana, kada je došlo do eskalacije krize svima postali vidljivi i jasni. 

Pokojna gospođa Glojnarić bila je draga i ljubazna supruga svog muža, prvog pregradskog bankara gospodina Janka Glojnarića. Glojnarići su u Pregradi imali veliku i lijepu kuću s velikim vrtom i voćnjakom u susjedstvu impozantne zgrade Adolfa Alfonsa  Thierrya i njegove  ljekarne "K angjelu čuvaru". Gospodin Janko Glojnarić bio je poduzetan čovjek. U Pregradi je pokrenuo i osnovao "Zagorsku banku" s ciljem bankarskog poslovanja i razvitka Pregrade i cijelog Zagorja. Osnivanje banke i njezino poslovanje provodilo se pod okriljem Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, osnovane 1846. godine. Gospodin Janko Glojnarić uspio  je kod svih imućnijih stanovnika Pregrade steći povjerenje te ih je privolio te su mu svi redom postali jamcima njegovog poslovnog poduhvata, pregradske novoosnovane "Zagorske banke." Mnogi su u Pregradi na ime dobrog i iskrenog prijateljstva kao jamčevinu založili čak i čitav svoj posjed i sve nekretnine. Obitelj Kaučić Goricu i cijelo imanje, doktor Košćica svoju veliku kuću i vrt (kasnije u vlasništvu Žnidarića), trgovac Pšeničnik svoju kuću i veliki vrt (kasnije u vlasništvu Horvatovih), i tako redom kroz cijelu Pregradu, sve što je u Pregradi od nekretnina imalo nekakvu svoju vrijednost.    

Nitko nažalost nije zapazio da gorljivošću pregradskog poduzetnika i bankara Janka Glojnarića zapravo vlada njegova pohlepa. 

S vremenom sve je postajalo vidljivo i jasno. Pohlepa je Janka Glojnarića a zatim i njegove sinove učinila toliko slijepima, te ih uspjela natjerati u pronevjeru "Zagorske banke" i u pronevjeru povjerenja prema svojim najbližima i svim dotadašnjim takozvanim prijateljima, jamcima prve pregradske "Zagorske banke". Događalo se to u prvoj polovici 19. stoljeća (1928./1929.) te Glojnariće i mnoge obitelji u Pregradi dovelo u nezamislivu ekonomsku i moralnu krizu, do nevjerojatnih financijskim poteškoća koje su slijedile nakon propasti Glojnarićeve Zagorske banke i povjerenja koja je od tada u Pregradi kod mnogih zauvijek ostalo iznevjereno.

Na početku poduhvata i osnivanja banke izgledalo je sve krasno i lijepo. Problemi se nizu nazirali. Trajalo je to sve tako  dugo dok se u gospodina Janka Glojnarića uz pohlepu za novcem nije počela pojavljivati i pohlepa za izvanbračnim užicima. Zbog izvanbračnih odnosa gospodin Janko je sve više i više dolazio u sukob sa svojom suprugom. U izvanbračnom odnosu rodilo mu se i dvoje djece. Za rastavu nije imao snage bojeći se osuda  sredine i imovinskih posljedica. Supruga i djeca iz vlastitog braka predstavljali su mu pri zadovoljavanju njegovih prohtjeva sve veći teret. Pohlepa ga je toliko obuzela i oslijepila da je odlučio riješiti se tog tereta. Svoju suprugu odlučio je ubiti i to na način da izgleda kako se dogodio "nesretan slučaj". U tu svrhu potkupio je gospodin Janko nekolicinu izvršilaca i dao im nalog da ostvare njegov naum. Jednog dana gospođa Glojnarić krenula je kočijom s konjskom zapregom put Kostela i Huma na Sutli nekome od svojih prijatelja u posjetu. Na ulasku u klanac Sutinsko, nad ponorom u potok Kosteljinu, konje i kočiju presrela je i zastrašila nekolicina zamaskiranih osoba. Konji su poplašeni i potjerani u provaliju.

U tim trenucima strmoglavljenja konja i kočije u provaliju, gospođa Glojnarić zavapila je svojom molitvom Mariji i učinila svoj zavjet. Dogodilo se ono što se dogodilo. Njoj namijenjena smrt  u tim trenucima nije je snašla. Ostala je na životu. Na tom mjestu dala je podignuti zavjetni kip zahvale i izvršenog obećanja Majci Božjoj, znajući da se "netko" sasvim sigurno htio riješiti nje i njezina života.

Poteškoće u životu Janka Glojnarića samo su se povećavale. Poslovanje "Zagorske banke" zapadalo je u sve veće i veće poteškoće. Glojnarićevi sinovi, nezadovoljni i razočarani svojim ocem a i sami zahvaćeni pohlepom na obalama francuskog "azurnog"mora nemilice troše   kapital banke. Direktoru Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, gospodinu Crnadku, preostalo je jedino javiti jamcima pregradske "Zagorske banke" da je došlo do bankrota banke te da od njih i od njihova imetka slijedi naplata potraživanja korisnika banke. 

U Pregradi užas i katastrofa. Kaučićevi uspijevaju zadržati polovicu imanja. 30 jutara zemlje prema Dubravi zauvijek im nestaje. Doktor Košćica i Pšeničnik a i mnogi drugi da bi ostali u svojim vlastitim kućama primorani su ih ponovno kupovati. Kriza ekonomska i ljudska enormnih razmjera. Pregrada od tada nije više što je nekad bila. Bijes i sramota nadvila se nad ljudima. Glojnarićima nestaje trag.

Moja je mati često znala prigovarati ocu što se ne usudi podignuti kredit u banci. Kao dijete slušao sam s pažnjom te razgovore. Otac se  uvijek izvlačio pričom o mukama i negativnom iskustvu koje je njegov otac imao s nekom bankom u Pregradi. Sada, mnogo godina kasnije, slušajući prof. Blaženku Kaučić, svoju daljnju rođakinju u poznim godinama, sve mi je postalo jasno.

Svjetska ekonomska kriza i zavjetni kip gospođe Glojnarić na novouređenom pregradskom trgu izazvali su me da je ispričam i vama.

Dobro se zagledajte u obnovljeni zavjetni kip gospođe Glojnarić s likom "Majke Božje i njezinim djetetom Isusom u naručju " na novouređenom pregradskom trgu! Ako si to možete priuštiti, zamolite Mariju i Isusa kako bi i vama i drugima pomogli te u vašem srcu i srcima ljudi u pregradskom kraju pohlepi sve manje ostane mjesta i da na njeno mjesto dođe sve više iskrena ljubav, temelj svake ljudske sreće. To bi po mom uvjerenju bila zadovoljština koju bi i gospođa Glojnarić kao prvotna vlasnica tog kipa zasigurno mogla i sama od srca prihvatiti.

Arhiva kolumni

Reklama
Termoplin