Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

15.04.2014. 21:49:19 - Ivan Kantoci Vanč

Priča o vjeri rođenoj iz ljubavi

Foto: Josip Krušlin

Ovih dana kršćani slave najvažniji blagdan kršćanstva: Uskrs. U Pregradi i njenoj okolici a posebno u Kostelu odjekivati će o Uskrsu slavljenička pucnjava  ponosnih kuburaša. Pucnjava u pregradskom kraju privući će i ove godine mnoštvo znatiželjnih ljudi i ljubitelja tih u narodu pregradskog kraja duboko ukorijenjenih narodnih običaja.

U pregradskoj, kostelskoj i svim katoličkim crkvama diljem svijeta čita se na Uskrs odlomak iz 13. poglavlja Ivanova evanđelja, od retka 1. do 15. U tom se odlomku ne pojavljuje uskrsli Krist. Ipak priča je to o Isusovu uskrsnuću. Jedan od Isusovih učenika unatoč toga što nije vidio uskrsloga Krista, prema Ivanovu evanđelju "vidje i povjerova."

Ovu kolumnu o toj priči želim podijeliti s vama kako biste produbili svoju spoznaju o značenju tog za kršćane najvažnijeg blagdana. Ujedno vam želim skrenuti pažnju na uskrsnu slavljeničku pucnjavu, taj izuzetan narodni običaj pregradskog kraja, kojem je vrijedno ukoliko je moguće, prisustvovati.     

Kod Isusova groba nije se puno toga vidjelo. Prazan grob i nešto od pogrebne odjeće. Više od toga Isusovi učenici nisu vidjeli. Ali za jednog od Isusovih učenika bilo je to dovoljno. "On vidje i povjerova" kazuje Ivan. Zar je takvo što moguće? Kakav je to "dokaz" ? Imaju li kršćani ikakav dokaz o Kristovu uskrsnuću od mrtvih?

Na Uskrs se kršćani sabiru u crkvama i vide samo onaj snažan simbol uskrsnih dana --- križ. Prazan križ. Križ ukrašen cvijećem i bijelim platnom. Nikakav dokaz za danas. Svi oni gledaju kao i tada jedan od Isusovih učenika. Vide li što? Vjeruju li kao što je vjerovao taj Isusov učenik? Uvjerljiva dokaza o Kristovu uskrsnuću od mrtvih nemaju. Pogotovo ne dokaza koji bi im dobro došao pri uvjeravanju drugih. Zapravo događa im se suprotno; svijet oko njih ima uvjerljivije argumente protiv njihove vjere. Nisu li naivni u toj vjeri nasuprot onima, nazovimo ih tako, danas pametnijima, koji u to uskrsnuće sumnjaju? Nije li im vjera nekako blijeda nasuprot onima koji prolaze kroz mnoštvo svojih sumnji? Nije li protest tih koji sumnjaju opravdan: "Ako Isus živi, gdje je bio tada kad smo ga trebali?

Zagledani u prazan grob, isto kao i Isusovi učenici, o Uskrsu gledaju i kršćani na prazan križ. Znaju da su nesigurni. Znaju da svijet oko njih posjeduje opravdavajuće sumnje. Baš kao i Isusovi učenici pri praznome grobu nemaju ni oni uvjerljiva dokaza za njihovu vjeru u uskrsnuće. Bilo je nekih koji su pokušali pružiti uvjerljivije argumente o onome što se dogodilo na uskrsno jutro. Jedni su izjavljivali kako su Isusovi učenici ukrali Isusovo tijelo i o tome napravili svoju priču. Drugi su pak tvrdili kako su s Isusovom smrću njegovi učenici shvatili 'značenje njegova života' za njihov život, te je stoga 'njegov duh nastavio živjeti u njima".

Kršćani koji se o Uskrsu okupljaju vjeruju više od toga. Oni najbolje izriču to riječima jednog od psalama, "Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu"! Ono što se dogodilo tog dana i što se događa svakog dana, za kršćane je Božje djelo; Bog je učinio nešto nemoguće za Krista i u tome kršćani uživaju i to slave.

No onaj jedan od Isusovih učenika, zvani "ljubljeni učenik", došao je do vjere na jedan drugi način. To je onaj Isusov učenik kojeg Ivanovo evanđelje opisuje kao "onaj koga je Isus ljubio". To je onaj učenik koji je sjedio do Isusa na posljednjoj večeri i koji je s Marijom, Isusovom majkom stajao uz križ i kojem je Isus povjerio brigu za svoju majku. Prema odlomku evanđelja taj je učenik, koji "vidje i povjerova" bio i prvi koji povjerovao u uskrsnuće. Njegova vjera postoji već i onda kad je grob uz tek nešto pogrebne odjeće prazan. Ljubav tog učenika prema Isusu nije trebala neki drugi dokaz; ljubav je otvorila put za vjeru u uskrsnuće.

Ne otkrivaju li kršćani uskrslog Krista u ljudima, u onima koje oni ljube i u onima koji njih ljube? Tada otkrivaju i ljubav koju im je Krist pokazao na križu o onome što su drugi za njih učinili i čine. Već od njihova rođenja postojali su ljudi koji su ih voljeli i koji su ih učili kako vjerovati; oni su otvorili put dolaska u njihove živote uskrslog Krista. Oni nemaju više "dokaza" o uskrsnuću nego Isusovi učenici koji su gledali u prazan grob. No ljubav pokreće njihova srca i ta ljubav dala im je priliku povjerovati u Kristovo uskrsnuće i život koji Isus živi za njih. Poruku o uskrsnuću oni su upoznali kroz ljubav. Oni predstavljaju uskrslog Krista drugima --- bilo svojoj obitelji, prijateljima ili nepoznatima, kako bi svaki čovjek došao do te vjere koju slave o Uskrsu, ili bi u njoj bio učvršćen prilikom susretanja s grobovima i umiranjem u vlastitom životu.

Odlomci evanđelja o uskrsnuću koje kršćani u uskrsno vrijeme čitaju zapravo su prilično suzdržani. Govore o ljudima ili manjim grupama, često ispunjenih sumnjama. Nema sijevanja munji niti udaraca groma kojima bi se sumnjivce uvjeravalo i dovodilo do vjere. Prije svega Isus se pojavljuje pred svojim učenicima kako bi im učvrstio njihovu vjeru koja je nestala nakon njegove grozne smrti. Isusova ukazanja su namijenjena sumnjičavim, razočaranim, utučenim Isusovim učenicima. Oni koji su pozvani prvi, sada su i prvi kojima je potrebno učvršćenje vjere.

Za vjernike je to dobro. Oni se danas i u Hrvatskoj i u raznim krajevima svijeta sukobljavaju s razočaranjima i nedostacima. Doživljavaju boli, demotivirani su i često se osjećaju uperenih pogleda u crnu rupu, u prazan grob. No oni posjeduju i više od toga. Poznata im je Kristova ljubav prema svakom čovjeku. Svaki od njih je "ljubljeni učenik" i oni "vide i vjeruju", također i onda kada im vrijeme i prilike ne idu u prilog. Zahvalni su zato svjedoku iz Ivanova evanđelja koji je vidio znakove smrti i zbog svoje ljubavi došao do vjere. Zbog toga i čitaju o Uskrsu taj odlomak o uskrsnuću a svatko od nas može ga prihvatiti i kao vlastitu priču – priču o vjeri, rođenoj iz ljubavi.

Sretan Vam Uskrs i puno radosti uz uskrsnu slavljeničku pucnjavu!

Arhiva kolumni

Reklama
Termoplin