Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

18.04.2007. 08:04:33 - Jelena Jurić

Pravo na dostojanstvo

Pravo na dostojanstvo

Čovjeku je urođeno nekoliko strahova među kojima i strah od smrti. Ali nitko istinski ne vjeruje u nju dok se direktno s njom ne suoči. Svi znaju da čovjek kao i sve ostalo ima početak i kraj. Prolazi prirodni ciklus razvoja, stagnacije i starenja. I svima je urođen strah od umiranja. (Kao da se tako lako umire). Mnogi bi dali sve za laganu i dostojanstvenu smrt. Negdje u genetskom kodu skrivena je tajna kako će pojedinac završiti svoj život. Često vrlo nepredvidljivo. Ali u pitanju smrti leži niz pitanja života - odnos čovjeka prema prirodi, prema samom sebi i prema drugima. Čovjek ima pravo na dostojanstven život koliko i na dostojanstvenu smrt. Koliko smo mu to spremni omogućiti?

Većinom su stari i nemoćni prepušteni sami sebi ili nedostatnoj brizi drugih. Ti drugi ne razmišljaju da će jednom oni biti u poziciji tražiti tuđu pomoć. Čovjek ima pravo na dostojanstvo tijekom cijelog života, u zdravlju i bolesti. A mi imamo moralnu dužnost to omogućiti.

U isprepletanju svih životnih procesa koji se (in)direktno tiču čovjeka, izgubio se pravi smisao njihovog postojanja - da olakšaju i učine kvalitetnim život pojedinca. Sva pravila, izumi, dostignuća u znanosti i tehnologiji imaju prvotnu namjenu "služiti" čovjeku, ali se u silnim nastojanjima, procedurama, ramišljanjima da bi se došlo do rezultata zagubio čovjek. Osmislili smo desetke načine komuniciranja ali su nas oni samo udaljili jedni od drugih. (društvo se okupilo radi druženja, a nema razgovora neko svatko do njih tipka po mobitelu). Postiglo se na "zbližavanju" a čovjek je usamljen i otuđen. Ostvarena su velika dostignuća u medicini, ali ljudi i dalje oboljevaju od neizlječivih bolesti, životni vijek nije produžen, pojedinac se i dalje promatra kroz statistiku, isplativnost, brojke....Čovjek u konačnici biva prepušten sam sebi.

Sagledavši položaj čovjeka u društvu, međusobne odnose, globalizacijske procese, prirodne promjene, zahjeve koje pred čovječanstvo postavlja nagli razvoj tehnologije, porast negativnih utjecaja na zdravlje čovjeka (stres, zagađenost okoline, nekvalitetna prehrana, iscrpljenost...), pojavljuje se zabrinjavajući, realan strah od starosti. Strah od smrti nam je urođen, njega smo odmah svjesni, strah od starosti (onoga što ona jest) kumulira se godinama, odrastanjem, svješću o gubljenju vitalnih funkcija, strahom od prepuštenosti samog sebi i nemoći. Da bismo to donekle ublažili, moramo svojom humanošću, ljutskošću, brigom za druge biti primjer i razlog brige drugih o nama. Ali, mnogo prije nego ostarimo....

Arhiva

Arhiva kolumni

Reklama