Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Gledam sliku pregradskog uskrsnog jutra. Pucačka družina 'Grof Keglević' ispaljuju  svoje eksplozivom napunjene pištole. Dim se diže put Kuna gore a svi prisutni su svjedoci  gromkih  praskova koji svojim odjecima svjedoče o tajni jednom dogođenog uskrsnug jutra. U ono vrijeme Marija Magdalena i dvojica Isusovih učenika Petar i Ivan natječući se tko će od njih dvojice prije stići do Isusova groba, našli su ga prazna i nakon toga  se vratili kući.

Razmišljajući o onome što se u Pregradi događalo prije Uskrsa i što se događa sada, vezano uz pregradsku zbilju ovog trenutka i njene sudionike, razmišljam o pregradskome grobu i mogućnostima novog početka.

U zajednicama a i u pojedincima čest je doživljaj iskustvo u kojem dolazi na vidjelo borba i sukob u kojima se osjećaji i razum bore za prevlast. Gdje se krije kraj takovim sukobima i borbama? Evanđeoska poruka uskrsnog jutra jasna je: takav put vodi u smrt, on završava u grobu. Ukoliko se osjećaji i razum toliko međusobno natječu tako da je u toj utrci jedan primoran pred drugim popustiti, onda je završetak grob. No ukoliko se međusobno pronađu i pomire, onda je to kao dar s neba. Tada postoji mogućnost novog početka i povratak kući.

Iz perspektive naših osjećaja, naših intuicija, stvari su nam jasnije mnogo ranije nego što ih  razumom uspijemo shvatiti. Osjećaji su temelj svakog stvarnog znanja. Slobodno možemo reći da su osjećaji sjedište naših ljudskih posebnosti. Pri svemu što nas snalazi, osjećaji su najvažniji kriterij naših procjena. Oni nam pomažu osjetiti se svoji na svojemu u svijetu u kojem trebamo naučiti živjeti. No osjećaji, koliko god bili važni, po sebi su slijepi. Potreban nam je razum kako bismo učinili vidljivim ono što osjećamo. A to nije samo neko ponavljanje nego jedno novo otkrivanje. To je radost svakog učenja pri kojem osjećamo da smo već znali, ali toga još nismo bili svjesni. Tako učeći osjećamo se jačima što djeluje stimulirajuće na naš duševni rast i našu samostalnost.

Osjećajima je razum potreban već zbog toga što se osjećaji u trenucima kad je potrebno napraviti odlučujuće korake ne usude krenuti naprijed. Upravo u tim trenucima potreban nam je uvid i energična trezvenost razuma. No razumu su i tada potrebni osjećaji kako bi se pronašao put, uspostavilo povjerenje i utrka u borbi za prevlast pretvorila u harmoničnu suradnju. Ne odvojenost koja vodi u smrt, nego uskrsnuće čitava čovjeka. Novo rođenje. Trenutak kad se ponovno može krenuti dalje. Kad stvarno osjećamo da možemo krenuti kući, tamo gdje nam je zajedno biti dobro.

Kad će u Pregradi doći do tog povratka kući?