Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

17.11.2015. 17:36:59 - Ivan Kantoci

Politička inteligencija i budućnost

Svijet je suočen s krizom svjetskih razmjera. Jasno je to svakome onom tko je otvoren primati i čuti informacije koje priopćuju sredstva priopćavanja već godinama, a posebno zadnjih nekoliko mjeseci i dana, bilo u Hrvatskoj ili ovdje u Nizozemskoj.

I Hrvatska je suočena s krizom. Svatko u Hrvatskoj osjeća je na vlastitoj koži. Ja iz daleke  Nizozemske u privilegiranijem sam položaju zbog manje briga. Zbivanja u Hrvatskoj promatram s velike udaljenosti i to razumno, ali i osjećajno. Hvala Bogu, pošteđen sam briga i muka s kojima se suočava hrvatsko društvo. Briga i muka nisu pošteđeni ni ljudi, a ni  ja s njima ovdje u Nizozemskoj. Ima ih dosta, no druge vrste.

          U Hrvatskoj se trenutno, nakon nedavno održanih parlamentarnih izbora, užurbano radi na formiranju nove vlade. Bilo koja vlada, u kojem god procesu ona bila formirana, bit će suočena s poteškoćama države, društva i ljudi te potrebama za rješavanjem mnoštva nagomilanih problema. Hrvatska stvarnost traži i tražit će od nove vlade, ali i novog saziva Hrvatskog sabora, izuzetnu političku inteligenciju.

            O potrebi političke inteligencije u Hrvatskoj posebno je lijepo pisao dr. Stjepan Kušar, "naše gore list", u Vijencu, književnom listu za umjetnost, kulturu i znanost Matice hrvatske iz Zagreba, u broju 557 od 9.7.2015 (http://www.matica.hr/vijenac/557/O%20potrebi%20politi%C4%8Dke%20inteligencije/)

            U tom članku dr. Stjepan Kušar ukazuje na temelje iz kojih izvire politička inteligencija koja je  osnovni element uspješnog političkog djelovanja za opće dobro svakog člana društva. On posebno naglašava normativne ciljeve važne za pojedinca i društvo: pravednost, slobodu i suodgovornost. Te ciljeve  po Kušaru treba ispuniti konkretnim sadržajima koji ovise o konkretnom društvenom i povijesnom kontekstu u kojem pojedinac i zajednica žive i što po njegovu mišljenju ne ide bez jasnog i obuhvatnog uvida u cjelinu života. Tu normativnost treba opisati, kaže Kušar, tako da bude jasna, spoznatljiva i prihvatljiva. Ona se mora takvom i predstaviti za javnost društva, što je, kaže, eminentna politička zadaća. Napominje i dvije stvari koje su pritom važne: "razborita uvjerenost svakog građanina, u prvom redu političara, u ono što treba biti ciljem s obzirom na cjelinu zajednice i društva i, jer smo u umreženom globalnom svijetu, ciljem za čovječanstvo u cjelini. I drugo, razborita moć uvjeravanja (ne manipulacije, ni medijske ni bilo koje druge) drugih u važnost dotičnih normativnih ciljeva u cjelini. Biti uvjeren i moći uvjeriti druge na temelju razvidnih razloga – to omogućuje da se inteligentno pokaže put u budućnost, da se njime krene i da se ti ciljevi realiziraju."

            Zanimljiva su i Kušarova razmišljanja o rezultatima znanstveno-tehničke inteligencije koja određuje situaciju čovjekova života i koji su izazov njegovoj inteligenciji življenja, a što je također vlastito mjesto političke inteligencije. "Na njoj je da to pronikne, prosudi i orijentira postupanje koje ide za tim da smjesti i uredi prirodoznanstvene i tehničke potencijale današnjice u cjeloviti svijet života, u cjelokupni kontekst naših ljudskih društveno-povijesnih potencijalnosti. Pritom će ona posebno imati u vidu neospornu činjenicu da je svijet društva slojevit i raznovrstan; tomu je tako pogotovo ako se ima u vidu cijelo čovječanstvo. U društvu su u igri razne tendencije, nazori i predodžbe ciljeva; društvo nije ispunjeno jednostavnim dijaloškim životom i ne da se svesti na ja-ti relaciju, koliko god ona bila bitna i nezaobilazna. Društvo je polidijaloški sustav u neprestanoj mijeni.," pa nastavlja "Politička inteligencija trajno će imati u vidu tu polidijalogičnost u kojoj je znanstveno-tehničko znanje i moć samo jedna njezina komponenta između mnogih drugih, npr. ekonomskih, financijskih, vojnih, industrijskih, religioznih i kulturalnih. U svemu tomu budućnost nije unaprijed zacrtana i ne da se anticipirati kao neka proračunljiva veličina. Za nju se valja izboriti i nju valja odrediti u stvaralačkim i dijaloškim procesima i pothvatima."

            Kušar razlaže nadalje elemente političke inteligencije pa kaže kako je u smislu političke inteligencije inteligentan onaj "koji je u stanju spoznati taj mnogostruki polidijaloški sustav u društvu i koji ga može procijeniti s obzirom na njegove potencijale pod vidikom budućnosti dotične zajednice, u konačnici pod vidikom čovječanstva u cjelini, i koji umije to povezati s baštinom koju valja čuvati, s tradicijom koja jamči kontinuitet s onim prošlim na čemu naš individualni i društveni život počiva; ono novo naime pretpostavlja staro. Nadalje, pritom je od presudne važnosti intuitivno shvaćanje dinamičke cjeline baštine i potencijala onog budućeg. Ta cjelina nije fiksna, ona je u stalnoj mijeni zato što su sve njezine sastavnice u uzajamnom međudjelovanju koje tvori pokretnu mrežu odnosa i povratnih učinaka među njima. Tu spada također sposobnost procjene i prosudbe te polidijaloške cjeline u perspektivi normativnih ciljeva i uvida koji imaju voditi postupanje u vidu postavljenih ciljeva – afirmaciju i porast pravednosti, slobode i suodgovornosti. Ta sinteza zapravo otvara budućnost, ono novo i neizvedivo iz dane situacije, zato što ona proizlazi iz slobode: iz promišljenog, dogovorenog i odlučenog suodgovornog djelovanja društvenih aktera."

            Kušar se i pita pa tko ima takvu političku inteligenciju i odgovara: "Takvu političku inteligenciju ima onaj koji uviđa kako je time postavljeno u pitanje svako faktično stanje stvari te se osjeća doraslim dati tom izazovu svoj stvaralački odgovor. Izazov i odgovor, to bi bila kratka formula povijesnog djelovanja političke inteligencije. Taj stvaralački odgovor pretpostavlja spoznatu sveukupnost situacijskih potencijala, ali on nije puki izvod iz njih niti njihova posljedica. Naprotiv, on je nacrt novoga u koji su uključene moguće posljedice složene u novu cjelinu. Stoga ruku pod ruku s tom spoznatom sveukupnošću situacijskih potencijala ide prosudbeni pregled cjelokupnog stanja tih potencijala te s time opet tijesno povezana kreativna imaginacija slobode koja gleda naprijed i pod vidikom normativnih predodžbi imaginira zajedničku budućnost i upušta se u djelovanje koje je s tim u skladu. To je prostor djelovanja političara i vlada; oni djeluju vođeni normativnim uvidima u ono što jamči dobru budućnost građana, društva u cjelini i same države. Oni su svjesni činjenice da je budućnost u konačnici neraspoloživa, ali da ona usprkos tomu zahtijeva pronicavost i zauzetost u suodgovornom djelovanju te sposobnost za suradnju, ali i kompromis pod vidikom zajedničkog dobra."

             Na kraju dr. Stjepan Kušar apelira na političare i na svakog politički osviještenog građanina: "Budući da je čovječanstvo propadljivo, valja tako djelovati da ono što dulje živi i da dobro živi na ovoj planeti – Zemlji – koja je također propadljiva i za koju se valja skrbiti. U obliku imperativa: "Ne zaboravi da si na putu! Na tvojim je leđima odgovornost za budućnost svijeta!" Ukratko: Memento futuri! Spomeni se budućnosti!"

U kontekstu zbivanja u svijetu i u Hrvatskoj ovaj tekst dr. Stjepana Kušara iznimno je aktualan! Za svakog. I za vas u Pregradi i za mene ovdje u Nizozemskoj.

Arhiva kolumni

Reklama
Hrvatska na dlanu