Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

18.03.2007. 09:03:25 - Jelena Jurić

Natječaj

Vidjevši u novinama da ispunjavam uvjete za posao u jednoj neimenovanoj firmi, odlučila sam poslati sve tražene dokumente i nadati se da će me pozvati na razgovor. Uvjeti su na svim natječajima slični ili isti. Naravno, bez diplome ne trebate ni čitati natječaje, a poželjno je znanje barem pet svjetskih jezika, (i po koji pasivno-to je moderno), poznavanje rada na računalu- a ako je moguće da sami pravite programe, da bolujete od anoreksije ali da to ipak lijepo izgleda, da se tretirate u jednom od najrenomiranijih salona ljepote, i da ste uz fizičke predispozicije ujedno pametni, inteligentni, snalažljivi, vrijedni, predani radu u firmi (ako to zahtijeva posao vi ste spremni radi i po dvanaest sati neočekujući nikakvu nagradu za to)... Pa i nisu to neki nedostižni kriteriji?!
Već u startu svjesna sam svoje velike mane- žensko sam. Ta činjenica prijavi na natječaje daje sasvim drugu notu. (visoki C). Redovito se u natječajima pojavljuje rečenica: "Na natječaj se mogu prijaviti osobe oba spola". Zar se to ne podrazumijeva?! Zar odredbe naših zakona ne izjednačavaju muškarca i ženu?! Naravno da se na neke poslove žene ni u ludilu ne bi javile. Nisam još vidjela da se neki muškarac javio za posao njegovatelja, pomoći u kući starim ljudima, spremačice...(ili se varam?).To što sam žensko zaista budućem poslodavcu pravi probleme. Velika je vjerojatnost da ću kasniti na posao jer ujutro imam dogovor sa ogledalom, jer moram popiti jutarnju kavu, nešto na brzinu pospremiti, a dovraga nezgodne smo u onim danima u mjesecu pa nam se baš i ne da raditi, nervozne smo svadljive i što je najgore ostavimo poslodavca na cjedilu odlaskom na porodiljni. Kako se usuđujemo?!? Pa on mora uzeti novog zaposlenika i još nama plaćati naknade. Eto ti žensko.....Uzaludna moja ideja da u potpunosti obnovim demografsku sliku Hrvatske.

Dobila sam poziv za razgovor. No prije nego dođem pred osobu zaduženu za procjenu budućeg zaposlenika, moram proći neke pismene testove. Malo više njih....Na prvom su pitanja koja bi trebala pokazati nalaz moje psihe: "Kako se osjećate kada vidite psa kog vlasnik maltretira?", "Da li vas dira kad životinja pati?", "Što mislite o svojoj majci?"... Sljedeći je test iz logike i vizualne percepcije. (uvijek se mogu pravdati da nosim optička pomagala). A onda na cijelom listu papira u rečenicama trebam opisati sebe. "Ja sam...". (pogriješila što sam se javila na natječaj?!). I konačno neovisno o rezultatima testova dolazim pred "sud". Osjećam se nelagodno jer sam u majici i sakou koji se oblače za takve prilike a ja sam u neprilici. Uglavnom, ne izgledam loše. "Što Vas je ponutkalo da se javite na natječaj?" Pa..možda to što sam bez posla već šest mjeseci i što na moju veliku žalost moram prihvatiti sve što se ponudi. "Čime se bavite u slobodno vrijeme?" Hm, nedavno sam izdala zbirku poezije, volim čitati, ići u kino, slušati muziku, sviram gitaru i snalazim se na klaviru, volim igrati košarku ali sam trenutno u nogometu, članica sam Matice hrvatske u Rijeci i često sam na manifestacijama i priredbama, volim putovati, obilaziti izložbe i ići na koncerte..."Aha,... a čime se još bavite?!"(imam li vremena za još nešto?!!) -Prijavljujem se na natječaje. Usput i razmišljam čemu sav onaj trud, utrošeno vrijeme, napetost i nervoza pred ispit, svo uzrujavanje troškovi i brige roditelja, vjerovanja i nadanja da se trud mora isplatiti, kad je za dobar posao potrebna jednino dobra veza. (i da ste po mogućnosti muško).

Arhiva

Arhiva kolumni

Reklama