Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

31.01.2016. 19:48:17 - Maja Krušlin

PRIČA ZA DJECU

Jumbači i čarobna prašina, II. dio

III.

Nastao je trenutni tajac. Čulo se samo mljackanje Buckove dude, skoro kao otkucaji njihovih malih srdaca. Oči su im se polako privikle na prizor pred njima. Lara nije mogla vjerovati što točno vidi, ali zato je Leo točno znao što se to otkrilo u škrinji pred njima. Uzbuđeno je stao kraj Lare i Bucka, koji se sada digao da vidi što to seka i braco rade njemu iznad glave. Leo se nagnuo nad škrinju te važno i slavodobitno rekao Lari: "Ovo je čarobna škrinja i ovo su čarobne stvari u njoj."
Lara, kako je bila viša od njega, sada je već jasnije vidjela što je to drvena škrinja skrivala.

"Leo, pa unutra su kostimi za maškare… jupi!! ", pljesnula je Lara i poskočila u zrak.
"Misliš, čarobni kostimi za maškare!", ispravio ju je Leo.
"Pa, dobro, možda su i čarobni, al ovo su sigurno kostimi. Vidiš, ovo je kostim klauna sav u nekim kockicama, a ovo, joj, pa ovo je vilinska haljina."
Leo sad već hrabar, stao je na prste i počeo izvlačiti odjeću iz škrinje. "Ha, ha pa ima i šešir od kauboja i jedan od gusara, ima i pištolji i mač i povezi za oči", krenuo je nabrajati Leo.
"Da, ima i kruna i čarobni štapić...Vidi, sve je srebrno i rozo, baš za mene!", veselila se Lara."Ajde da ih isprobamo, Leo."
"Ne znam, seko, da li smijemo, nismo pitali mamu i tatu..." – zamišljeno joj odgovori Leo.

Dok su njih dvoje krenuli u raspravu, Bucko je već navlačio kostim klauna i petljao oko sjajnih dugmadi s prednje strane.
"Evo, vidiš, Leo, što ćemo sada reći mami i tati kad ti nisi pazio na Bucka? Sad moramo i mi obući kostime pa se onda neće ljutiti samo na mene nego na sve nas!", zaključila je mudrica Lara.
"Imaš pravo, seka, ja ću biti gusar, opasni sa zlatnim zubom i štitit ću vas i neću reći mami i tati da ih nismo pitali.", reče Leo sad već veseliji i zadihan prilikom oblačenja kostima.
"A jesi vidio da miševi nisu spavali u škrinji, zato što oni sada ne spavaju već se igraju utakmice s mačkama", Lara napomene, sva u rozoj lepršavoj haljini sa srebrnom tijarom na glavi.
"Seka, pa ti si stvarno prava vila. Još samo okreni svojim čarobnim štapićem iz naše čarobne škrinje." Lara se okrene stojeći pored Bucka koji se zabavljao sa šarenom vlasuljom klauna na glavi, koturajući crveni gumeni nos po podu tavana.
"Leo, to nije naša čarobna škrinja, to je bakina čarobna škrinja, vidiš da je na bakinom tavanu!" – mašući štapićem Lara napomene Leu.

"Škrinja je naša, mi smo je našli i našli smo čarobnu prašinu, koja je stvorila ove magične kostime samo za nas!", odgovori Leo odvažno, sad obučen ko pravi gusar. "Baka ne treba ovu čarobnu škrinju, jer da je treba, ne bi je ostavila na tavanu da mi ne znamo za nju."
"Znaš, Leo, imaš pravo!", reče mu Lara. "Škrinja je naša, jer smo je mi otkrili. Pa da, to je naše otkriće i još k tome ima čarobnu prašinu. Kad ispričam svojoj najboljoj prijateljici Ani, to će biti pravi hit."
"I ja svojem najboljem prijatelju Krunoslavu.
" - reče Leo hrabar kao lav u gusarskom kostimu. Podigne mač u zrak i poviče:"Škrinjice, čarobna ti si naša, mi smo te našli i mi smo sada čarobni, juhuhu !!"

Kako su i Lara i Leo, pa i Bucko, kreveljeći se, bili dosta glasni, omamljeni svojim otkrićem nisu mogli zadugo ostati tajni otkrivači bakinog starog tavana. Jer njihov smijeh privukao je goste i one na dvije i one na četiri noge.

 

IV.

"Leo, jesi li čuo?", upitala je sad ozbiljna Lara. Škripanje je dolazilo blizu otvora za ulazak na tavan. "Možda su to mišići došli s utakmice, sigurno su pobijedili bakine mice mace.", šapnuo je Leo. Bucko brz kao gusjenica na utrci, dopuzao je do otvora noseći u ruci svjetiljku. Leo i Lara i dalje su stajali kod škrinje kao ukopani. Prvo je čučnula Lara, a onda i Leo te pogleda prema Bucku, koji je vrtio i dalje sa svjetiljkom i nosio nešto u drugoj ruci. Sav sretan stao je pred njih dvoje i pružio ruku. Lara je vrisnula od iznenađenja, a Leo se krenuo smijati od uha do uha.
"Znao sam da su to mišići!", jer ono što se pojavilo u ručici malog Bucka bio je pravi pravcati mali sivi mišić. No, kada ih je vidio, brzo je skočio i odjurio u drugom smjeru tavana.

Lara, sad već pribrana, uhvatila je Bucka za ruku da vidi da ga nije možda ugrizao ili izgrebao, kako je ne bi kasnije roditelji kudili što nije pazila na najmlađeg brata. Nikakvih tragova nije bilo i mogla je odahnuti i sjesti u svojoj novoj vilinskoj odjeći. Svi troje sjeli su jedan do drugoga na pod tavana veselo se igrajući dodacima svojih magičnih kostima. Toliko su se zaigrali da nisu ni primijetili da ih gledaju dva plava oka, a ispod očiju pokazali su se bijeli zubi. Prvi tko je osjetio da ih netko gleda bio je Leo. Naglo je ustao, u kratkom trenutku ustuknuo, a zatim pojurio prema otvoru tavana.

"Mama, mama ja sam magični gusar iz čarobne škrinje na kojoj je čarobna prašina!"– viknuo je Leo sada već u zagrljaju svoje majke Rine.

"Pa, gdje ste vi moji jumbači?", kroz smijeh rekla je glasno mama Rina. Sada su dojurili i Lara i Bucko sretni što vide svoju mamu, a još sretniji što je vide da se smije. Sva tri jumbača zagrlila su svoju majku koja je bila omotana u tri kostima, i odjednom je postala i vila i gusar i šareni klaun.
"Vidim da ste uspjeli pronaći naše stare dječje kostime, ujakove i moje, koje je baka čuvala za vas na tavanu. Sad ste već dovoljno veliki da stanete u njih. Mi smo vam ih htjeli dati za par dana, a vi ste ih već sada sami otkrili, pravi ste mali istraživači!", rekla im je veselo mama.
"Pa da, mama, mi smo svoje kostime pronašli i biti ćemo najljepše i najbolje maškare u školi!", oduševljeno je odgovorila Lara mami u uho.
"I u vrtiću isto!", povikao je Leo.

"Dobro, jumbači moji, bit ćete najljepši i najbolje zamaskirani klinci u školi i vrtiću, al' hajde, idemo sad pojesti večeru, oprati zubiće, i pročitati jednu dobru priču za laku noć!"
"Daaaaa!", viknuli su svi u isti glas. Bucku je duda slučajno izletjela iz usta dok su se spuštali niz tavanske stepenice, te je on sad slobodno počeo pjevušiti svoju pjesmicu: "Ja sam mali miš, ti si mali miš, iš iš iš.."

E p i l o g

Dok su se svi polako udaljavali s bakinog tavana, Bucko se samo veselo smiješio, valjajući opet svoju dudu u ustima. Al jedan ga je mali sivi mišić gledao s otvora tavana, migajući svojom njuškicom i žmirkajući jednim okom. Kao da je želio reći: "Vidimo se uskoro, mali moj prijatelju!!"

 

KRAJ

Arhiva kolumni

Reklama