Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

02.04.2013. 20:11:03 - Ivan Pogačić

Ivan Pogačić - kandidat za gradonačelnika Pregrade

Prošlo je već dosta vremena od kada je na stranicama Pregrada.info-a bila objavljena moja kolumna "Sanjao sam  moju Pregradu". Zadnja rečenica u njoj bila je da sam se odlučio kandidirati za gradonačelnika na sljedećim izborima koji će se održati u svibnju ove godine. Mnogi me vjerojatno nisu shvatili ozbiljno. Oni meni najbliži znali su za moju namjeru i prije objavljivanja "mog sna". Nedavno je Pregradim i okolicom kružila telefonska anketa u vezi predstojećih izbora. Budući da se u njoj moje ime nije spominjalo, mnogi su bili zbunjeni pa su me zvali i ispitivali jesam li možda odustao od kandidature. Ovim putem želim svima izraziti ozbiljnost moje odluke o kandidiranju.

Za sve one koji nisu iz Pregrade ili možda nisu upoznati sa situacijom u Pregradi, u daljnjem tekstu dao sam pojašnjenje svoje kolumne - Sanjao sam  moju Pregradu.

 

Sanjao sam moju Pregradu

Kakav težak dan. Dobro, možda ne toliko težak koliko naporan i iscrpljujući. Jedva čekam da dođem doma. Sigurno mi je Marija pripremila nešto ukusno. Marija je moja zaručnica. Mmm… Odlično je. Prijavit  ću je na Masterchef. Došla bi do finala. Tako sam umoran. Pogledat ću što još ima na televiziji. Kapci su mi sve teži i teži i teee…

Budim se. Mislim da se budim, ali ustvari još uvijek sanjam. Dan je prekrasan. Idem na posao. Sunčano je. Ptice pjevaju. Procvala je marelica. Ona uvijek procvjeta prva. Moj se san odvija negdje sredinom travnja. Valjda ju ne bude opet mraz zeznul. Na putu prema poslu srećem puno poznatih lica. Svi su nekako nasmijani i pozdravljaju me. Vjerojatno radi vremena. Odlučio sam do posla ići cestom pokraj groblja. Kupujem makicu u novoj pekari. Prekrasna je (pekara). Pri izlasku srećem studente iz doma. Studenti koji studiraju u Pregradi imaju problem s prehranom - nemaju iksice kao npr. Zagrebački studenti.  Vidi se da nisu spavali cijelu noć. Oči im se svijetle. "Pa ko je bil tolko lud da nam je napravil raspored sa predavanjem u 7 ujutro?" kažu i nastavljaju…. "Di ste bili jučer? Imali smo feštu. Tom-Tom nam je već premali za fešte kroz tjedan. Sve je bilo puno". Odgovaram im da nisam ja baš tako mlad kako izgledam i da ne mogu biti na svakoj fešti koju organiziraju. Tri puta tjedno mi je previše. Ne samo da danas studentima fali sadržaja kojima bi ispunili slobodno vrijeme dok su u Pregradi, nego i fešte koje su organizirane za njih predstavljaju rijetkost. Godišnje ih je oko pet i to u režiji Ramone i Arke. Pozdravljam ih, a u sebi mislim- možda ipak imaju malo preslobodne ruke. Stanovnici grada se redovito žale da ne mogu spavati zbog njihovih konstantnih akcija. Ipak, kroz tjedan, Pregrada je puna upravo radi toga. Ako se prošećete Pregradom kroz tjedan uočavate da je ona pusta. A i ugostitelji su zadovoljni. Baš zbog toga, danas ugostitelji nisu zadovoljni. No dobro, budemo vidjeli.

Pred osnovnom školom dva autobusa. Došla su djeca iz Austrije u posjet našoj školi. Prošli mjesec bila su četiri autobusa iz Slovenije. Pozdravljam Zdravku koja kroz smiješak kaže: Haa Europa!!!  Plan ravnateljice osnovne škole Zdravke Žiger Žgela je da naša škola bude proeuropski orijentirana. Nažalost ona se danas bori sa računima za grijanje koje jedva uspijeva podmiriti. O plaćama profesora da i ne govorimo. Europa je iz današnje perspektive jako daleko.

Ulaz nekadašnje Emke pun je radnika. Novi vlasnik se stvarno ne šali. Zaposlio je dvadeset radnika, a do kraja godine planira ih zaposliti još četrdeset. Tvornica Emke koja je nekada zapošljavala najviše radnica sa Pregradskog područja, već mnogo godina zjapi prazna.

A i ovi u industrijskoj ne zaostaju za njim. Tamo su zaposlili već novih 50 radnika. Žale se da im fale elektrotehničari. U našoj industrijskoj zoni praktički nema novih investitora.

"Hej, Joža!!!" - čuje se sa groblja. Neki radnik iz Niskogradnje zove najstarijeg na ulazu. "Joža, dojdi gore i poglej či bu ti jama pasala? Ha, ha, ha"…

"Buš ti došel!" odgovara Joža kroz smijeh. Izgleda da je netko umro, a kroz misli mi prolazi - nije valjda Krokan konačno nekoga poseksal i umro od sreće. Ivan Krog je poznati pregradski šaljivđija koji većinu svojih šala zbija na račun seksa.

Onako nasmijan prolazim pokraj "Šavrića", a iz ulice Rikarda Jorgovanića doleti neki majmun sa 120. Koja budala. Od kad su im popravili cestu, ovi s brega nisu normalni. Voze se k'o avioni. Ulica Rikarda Jorgovanića je u najlošijem stanju od svih cesta u Pregradi. Uništena je za vrijeme gradnje bazena, kada su teški kamioni napravili hupsere i duboke grabe. Na nekim dijelovima jedva da možete proći cestu. Mjesni odbor, čiji sam zamjenik predsjednika, naveo je tu cestu kao top prioritet za sanaciju (rekonstrukciju).

Sad sam iživciran. Ali koga ugledam? Krokana. Dobro, živ je, mislim si. "Mali, kad bumo opet napravili Večernju školu. Ljudi su željni smeha. Joj, joj, joj…" - pita. "Orak, pa ove smo ih godine već dvije imali. Polahko. Predstava "Profesor Krokan i đaci" prije pet godina bila je pravi hit. Osmislili su je članovi Zefre (udruga mladih iz Pregrade koja je u dvije godine napravila ogroman broj akcija, a prije nego je bila izbačena iz tadašnjeg diska svaka dva tjedna organizirao se neki događaj). Predstava je imala četiri nastavka. Svaki puta kino dvorana bila je puna do posljednjeg mjesta. Čak i više - kod zadnje, ljudi su stajali i ispred vrata dvorane. Dugo očekivani peti nastavak nije izveden. Razlog tome je nepostojanje prostora za probe, ali i razočaranje nas Zefraša na način kako su nas prikazali čelnici grada.  Bili smo istjerani iz Doma kulture nakon što smo uložili značajna novčana sredstva u obnovu, a više od toga mi mladi uložili smo i ogroman broj sati vlastitog rada.  Za vikend Večerić organizira neki komad. Ne znam je li Brijačnica u pitanju ili nekaj drugoga"- odgovaram. "Nije Brijačnica - veli Krokan -  i ja sam u toj predstavi. Imam jednu manju ulogu. To ti KUD organizira. Dobro bu, dobro bu, dojdi! Gospodin Večerić i njegova "neosnovana družina" svake su nas godine uveseljavali za fašnik. Osim toga osmišljavali su i predstave. Iznenada  su ukinuti. Danas više nemamo fašničke povorke u njihovoj režiji, KUD iz Pregrade osmislio je predstavu koju ne može izvesti u Pregradi, pa je izvodi u Zagrebu (Zagrepčani je hvale), a manifestaciju Branja grojzdja nam vodi radio Kaj.

"Bum, ajde Krokan, vidimo se, kasnim na posal"- završavam razgovor sa šaljivđijom i krećem dalje.

Trg je prekrasan. Sunce ga je lijepo obasjalo. "Hvaljen Isus" - pozdravljam novog župnika.

 "A gdi ti je Marija?"- odgovara. "Doma je, ona radi tek od 8, tak da još spava!" Mladi župnik se nasmije. Dobar je. Još uvijek pamtim našeg starog župnika - graditelja. On mi je bio bolji, ali ni ovaj nije loš. Bivši župnik Vinko Gregur nedavno je umro. U kratkom vremenu napravio je mnogo toga. Sada imamo dvojicu župnika koji su dobro krenuli. Koji god će ostati, uvjeren sam da će napraviti puno za našu župu.

Ulazim u zgradu. Normalno da kasnim. Uvijek kasnim. Ekipa već pije kavu. Svi su nasmiješeni. Barni im je ispričal neki vic. Barni je Mladen Grilec - komunalni redar u gradu Pregradi koji se također voli šaliti. Tu možete uočiti da u svom snu radim na općini - kao gradonačelnik. Raspoređujemo poslove i krećemo. Danas trebamo obići Kolariju, Cigrovec i Gorjakovo. Jučer smo bili u Plemenščini, Bušinu i Vinagori. Dobro je, radi se sve po planu. Sela u krugu Pregrade dosta su zanemarivana, što se na kraju krajeva odražava u demografskoj slici. Sela odumiru. Moramo požuriti nazad, popodne su se za razgovor najavili Sopotljanci. Oni bi drugi tjedan kod Vražje peći organizirali druženje uz ribolov. Slap u Vražjoj peći jedan je od najljepših prizora u našem Pregradskom kraju. Sopotljanci su već i napravili sjenicu i uredili okoliš oko njega tako da se može turistički valorizirati. Učinili su to sami. Mnogu u gradu čak ni ne znaju gdje se on nalazi.

"Može, dolazim. Samo da si zapišem da mi Baričević posudi neki štap za pecanje". Robert Baričević je okorjeli ribić i predsjednik Mjesnog odbora Pregrade. U zadnje vrijeme smo se dosta sprijateljili. Ne znam kaj se događa u Benkovu. Netko je zainteresiran za kupnju Bežanca. Moram to ispitati. Nakon što je Stephan Macchi ubrzo nakon restauracije kuhinje u Bežancu napustio isti, već duže vrijeme u tom dvorcu nema previše događaja. U Stipernici se ove godine konačno otvara škola. Ima samo 14 učenika, ali dobro, možda se ljudi u budućnosti baš zato dosele tamo. U Stipernici je izgrađena osnovna škola. Mada je u tom trenutku na tom području bilo svega 14 učenika koji bi istu mogli pohađati. Tokom vremena broj učenika u Stipernici se popeo na 17, da bi danas bilo svega 10 učenika iz tog kraja koji bi tamo pohađali nastavu. Ipak mislim da će se taj broj povećati. Priča se da je gradnja škole bila klasična politička kupovina. Bilo kako bilo - ukoliko se mladi ljudi dosele u Stipernicu i tamo osnuju obitelj - selo će ponovo procvjetati. Preduvjet za to je škola, u kojoj se može nalaziti i vrtić.

Joj, moram nazvati Kosteljance. Nismo se čuli ni vidjeli od Uskrsa. Kostelska pištola s Kostelskim ženama stvarno to dobro organizira. Moram ih pohvaliti. Spomenute udruge iz Kostela jako su aktivne. Između ostalog svaki Uskrs organiziraju manifestaciju kojoj prisustvuju mnogi uzvanici iz cijele Hrvatske. Kad bi barem sve udruge bile tako aktivne. Zovem ih. Već imaju nove planove - obnova Kostelgrada. Keglevićev grad Kostelgrad ubrzo bi mogla pokoriti i porušiti - priroda. Gacija, bukva i drugo drveće uporno napadaju, bez vidljivih znakova da će odustati "Budemo se čuli u vezi toga" odgovaram dok oblačim jaknu. Spuštam slušalicu i odlazim doma.

Dođem kući i jedem. Telefon. Dravinec zove da je ulična rasvjeta u ulici Franje Cvjetka cijeli dan upaljena. Ulica Franje Cvjetka nema rasvjetu. I mada su postavljeni novi betonski stupovi od strane HEP-a, i mada su stanari te ulice prikupili potpise i sami voljni kupiti potrebne lampe, odobrenje za postavljanje ne mogu dobiti. Mjesni odbor je jedino od njih zaprimio zahtjev za uličnu rasvjetu, a odbijeni su radi prevelikog iznosa za dobivanje suglasnosti za energetsko-ekonomsku učinkovitost. "Ništa Dravinec. Ne radim više. Nek svijetli danas - osjećajte se ko u Betlehemu. Sutra budemo to sa Elektrom riješili. Tak i onak idemo pogledati Ottenfelsovu ulicu i onih 90 metara koje još treba asfaltirati." - Ulica Baruna Ottenfelsa nije asfaltirana. Na listi prioriteta Mjesnog odbora prva je po važnosti za asfaltiranje. Od Grada je MO dobio rješenje da će se druge godine asfaltirati 300 metara ceste. Oni imaju svu potrebnu dokumentaciju, predračun i prikupljene potpise stanara, ali imaju i ulicu koja je dugačka 390 metara. Potpisan je ugovor predstavnika stanara i Grada Pregrade, a nadam se da će ulica u cijeloj dužini biti asfaltirana sljedeće godine.

Odlazim do bake u Gorjakovo. Treba provjeriti pčele. Uskoro počinje cvasti bagrem. Trideset košnica nije malo. Tri godine imam pčele. Krenuo sam sa dvije košnice, danas ih imam 19. Od prošle godine imam i završenu školu, odnosno osposobljeni sam pčelar.

Navečer je nogomet u dvorani. Ovaj put smo mi nepobjedivi. Gajšak im je spičil takve golove da se do sad nisu oporavili. Čak su i Štruk i Brežnjak živčani. Uvijek oni pobjeđuju, a danas nam ne mogu ništa. Svaki tjedan u dvorani igramo nogomet. Ponekad dođu dvije ekipe, nekad četiri. Igramo u dvorani osnovne škole. Dvorana srednje škole nam je preskupa. Uzimam Neneku loptu, on se brže digne nego što je pao. Počne trčati za mnom. Brži je od mene. Duplo brži. Ma tri puta brži. Noge su mi teške 500 kila. Ne mogu mu pobjeći. U očima mu vidim da mi želi nogu strgati. Uklizava. Aaaaaaa… Znate kako u snu kada vas netko proganja, nikako da mu pobjegnete. "S uklizavanjem" se budim iz sna.           

Budim se. Dan je prekrasan. Idem na posao. U Bedekovčinu. Ovo je četvrta godina da radim u srednjoj školi Bedekovčina. Predajem geografiju, a klesarima i petrografiju. Završio sam smjer geologije i geografije na zagrebačkom PMF-u. Razrednik sam 2 Ma razredu - (Medicinska sestra/ tehničar opće njege). Obožavam svoj posao.      

 

Arhiva

Arhiva kolumni

Reklama
auto-poljo-prom