Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

14.09.2014. 12:39:22 - Draženka Gretić

Crtice iz pregradske prošlost

"Društvo za poljepšanje Pregrade"

"Prelijep je položaj Pregrade" - napisao je Gjuro Szabo u knjizi Kroz Hrvatsko zagorje (Zagreb, 1940?).

Mi dodajemo, nije prelijep samo položaj, prelijepa je i sama Pregrada. Značajan doprinos tom dojmu daju lijepo uređene ulice, okućnice, balkoni, travnjaci i ljupki detalji, kao i veliki trud i zalaganje samih Pregrađana da naš grad izgleda što ljepše i da nama, koji ovdje živimo, bude lijepo i ugodno. Isto tako, stalo nam je da uz sve to, kao i kroz niz drugih aktivnosti i programa, zalaganja i srdačnosti te tradicionalno iskazivanja dobrodošlice, privučemo što više posjetitelja.

A da su Pregrađani odavna brinuli o svom mjestu, dokaz je uvezeni zapisnik "Društva za poljepšanje Pregrade" koji je našoj knjižnici 1987. godine predao na čuvanje gospodin Juraj Kantoci i koji je dio naše zavičajne građe.

"Društvo za poljepšanje Pregrade" osnovano je 30.04.1939. godine. Na osnivačkoj skupštini bilo je prisutno 120 mještana (1941. godine bilo je 60 redovitih članova). Za predsjednika društva izabran je Romuald Kaučić, a za tajnika Ivan Kežman. Za povjerenika društva za grad Zagreb izabran je Juraj Kantoci, koji je bio itekako zaslužan za prikupljanje raznih dozvola i odobrenja potrebnih za realizaciju ciljeva društva. Kroz promidžbu Pregrade, putem planinarskih veza, Jurica, kako su ga svi zvali i tada i kasnije, jedan je od zaslužnijih i prepoznatljivijih osoba iz pregradske prošlosti.

Napominjemo da je skupštini prisustvovao i, tada kapelan, Josip Rukelj, kojeg se još mnogi vjerojatno sjećaju.

Iz popisa članova Društva i pristupnica kojima se obvezuju platiti članarinu od 4 Din. i postupati po Društvenim pravilima, navodimo neke članove: Romuald Kaučić,vlastelin, August Gretić, posjednik, Gustav Gretić, mesar, Juraj Kantoci, knjigoveža, Slavica Peer, Dragutin Jug, limarski obrtnik, Stjepan Eterović, Stjepan Celec, trgovac, Nikola Žigrović, Ivan Strašek, trgovac, Blaž Šurina, opć.blagajnik, Wilim Thierry, ljekarnik,Terezija Peterković, Mijo Lehpamer, sudija, Dominik Leskovar, gostioničar, Ivan Majerić, učitelj, Vladoje Koščica.

Na osnivačkoj skupštinu utvrđeni su ciljevi društva i sredstva za njihovo ostvarenje, članarina te prava i dužnosti članova.

Svrha društva bio je moralni i materijalni napredak te vanjsko poljepšanje mjesta i okolice i unapređivanje turizma u Pregradi i okolici.

Kao sredstva za postignuće ciljeva navedena su predavanja, uređivnje javnih nasada, puteva, rasvjete i opskrbe vodom, priređivanje zabava i izleta, uređivanje bazena, uređivanje groblja, osnivanje parka, podizanje turističke kuće i piramide na Kunagori, zasađivanje Pregrade i okolice crnogoricom, buđenje volje i smisla za poljepšanjem kuća i okolice te "propaganda za posjet stranaca, skrb za njihovo ukonačenje i ugodan boravak".

Kao prihodi društva navedene su članarine, dobrovoljni prilozi te prihodi od raznih društvenih priredbi.

Pravila društva odobrila je 29.05.1939. godine Banska uprava Savske banovine u Zagrebu – upravno odjeljenje.

Prva priredba za prikupljanje novčanih sredstava, i to za gradnju bazena, održana je u srpnju 1939. godine.

Poziv na priredbu upućen je i Društvu Hrvatskih zagoraca u Zagrebu s molbom da organiziranjem izleta u Pregradu uveličaju zabavu i da materijalno i moralno pomognu Društvu, a također je upućen i Športskom nogometnom klubu poštara Zagreb.

U tom pozivu od 27.06.1939.g. za održavanjem prijateljske nogometne utakmice, naglašavaju da u Pregradi ne postoji nogometni klub, "već su to igrači, koji su svojevremeno igrali u raznim klubovima, a sada samo s vremenom od navike i dosade igraju"

Za Pregradu je trebao nastupiti kombinirani sastav Pregrada – Desinić. Kako su željeli izbjeći visoku pobjedu nogometaša iz Zagreba, nastojali su se u tajnosti pobrinuti za dobre igrače iz Pregrade koji su živjeli u Zagrebu, što je vidljivo iz dijela odlomka prepiske tajnika Društva povjereniku u Zagreb: "A da nebi dobili od poštara sramotan poraz to se izvolite pobrinuti pod najvećom diskrecijom za nekoliko dobrih igrača po mogućnosti zagoraca iz okolice Pregrade (a ukoliko takovih nebi bilo dobri budu i drugi) koji bi zastupali BOJU RATKAJSKO-BEZJAČKU a da to taj klub nebi znao naime da su zagrebački igrači."

U pozivu upućenom Društvu hrvatskih Zagoraca mole i za održavanje jednog igrokaza koji bi izvela njihova amaterska grupa. Također mole za što brži odgovor, jer bi inače sami članovi Društva uvježbali jedan igrokaz. Navode da Društvo ima i pozornicu i kulise, samo bi se trebali dogovoriti o izboru komada koji će izvesti.

Željeli su organizirati i tombolu pa su poslali molbu SJEDINJENIM TVORNICAMA STAKLA na dionice Straža da im poklone razne staklene predmete manje vrijednosti. Zdravilišću Rogaška Slatina uputili su molbu za poklon 4 sanduka mineralne vode.

Bazen je počeo s radom 1943. godine, ali je, zbog raznih poteškoća, službeno otvorenje predviđeno za proljeće 1944. godine.

Prepiska između Društva i povjerenika Jurice Kantocija u Zagrebu odvijala se autobusom. Vozač autobusa ostavljao je pisma u gostionici kod gospoje Gretićke, moje bake (današnja Kostelgradska ulica). A da su bili itekako poduzetni, slikovito ću prikazati isječkom iz jednog pisma između gosp. Jurice Kantocija u Zagrebu i Štefa Pocedića u Pregradi u kojem Štef Pocedić piše Jurici Kantociju: "Mora se priznati da si sila i klasa, jer si opet dokazao da je sve ovisno o nama i ništa bez nas! Ujedno ti dostvljam traženu punomoć, da se možeš legitimirati, a takvih punomočnika bi naše društvo trebalo imati više, onda bi mi zbilja bili društvo kak se ono veli za "Uni znati". Kak si dosjetljiv i doskočan, pokušaj još negdje pipkati".

Društvo je veliku pažnju poklanjalo redu i čistoći, što zbog samih mještana, što zbog mnogobrojnih turista, odnosno putničara, kako su ih tada lijepo zvali, na što vam želim skrenuti pažnju pa to posebno naglašavam.

Zbog potrebe mještana, ali i turizma - putničarstva, Društvo je, kao što je već napomenuto, iniciralo i 1941.g. započelo izgradnju bazena u Pregradi, a iste godine iniciralo je i izgradnju javnog nužnika u blizini župne crkve. Pripomoć za gradnju javnog nužnika zatražili su od Ministarstva zdravstva u Zagrebu u vidu građevnog materijala, a od Općinskog poglavarstva u Pregradi u vidu gotovog novca.

Društvo je također uredilo dio kanalizacije, organiziralo polijevanje ceste zbog prašine te mnogobrojne druge aktivnosti, a sve u svrhu što ljepše Pregrade.

Vezano uz potrebu polijevanja ceste, 10.07.1939. godine mole Općinsku upravu Pregrada da im novčano pomogne kako bi se obavljalo polijevanje ceste, obzirom da se uslijed velikog utomobilskog prometa diže prašina kroz Pregradu, "a to škodi higijenskim prilikama samog mjesta, a i smanjuje interes turistima za dolazak u Pregradu".

Kao ilustraciju za usmjerenost Društva prema razvitku turizma, prenosimo jednu obavijest iz 1940. godine iz tadašnjih novina Hrvatski dnevnik:

"Agilno "Društvo za napredak i poljepšanje Pregrade u Pregradi" priredjuje u nedjelju 17. o. mj. zabavu s berbom groždja. Na ovu zabavu polaze iz Zagreba brojni prijatelji Pregrade. U tu svrhu organiziran je izlet autobusima , koji polaze u nedjelju, 17. o. mj. u 6 u jutro od buffeta Dušnik u Palmotićevoj ulici 3. Izlet vodi preko Krapinskih Toplica, gdje se izletnici po želji mogu okupati. Iz Pregrade se može vrlo lijepim kratkim izletom doći u Kostelj i na starodrevnu ruševinu Kostelj-grada. Cijena vožnje u Pregradu i natrag iznosi 35 dinara.

Sve obavijesti dobivaju se u buffetu Dušnik, Palmotićeva 3, telefon 88-66".

Društvo je djelovalo do 1945. godine.

Podnesak za obnovu društva podnesen je 16.10.1946. godine Odsjeku za unutarnje poslove u Varaždinu. Ovdje uvezeni zapisnik društva završava.

Želeći nastaviti njihovim putem, grupa Pregrađana osniva 19.12.1997. godine novo Društvo za poljepšanje Pregrade, na čijoj je osnivačkoj skupštini bilo 30 prisutnih. Za predsjednicu društva izabrana je Dragica Maleš.

Ono je osnovano uz podršku i suradnju s Turističkom zajednicom Pregrada. Najvažnija akcija vezana uz poljepšanje Pregrade bila je akcija pod nazivom "Lepe rože pregradske", u okviru koje su se ocjenjivale i nagrađivale najljepše uređene okućnice, balkoni, živice i detalji.

Društvo je djelovalo oko deset godina, a možda će se uskoro pokrenuti inicijativa za ponovnim oživljavanjem ovog ili osnivanjem nekog novog društva s istim ciljem.

 

Arhiva kolumni

Reklama